Dok Washington govori o “produktivnim razgovorima”, Teheran negira pregovore, a Moskva odbacuje navode o geopolitičkoj trgovini obavještajnim podacima.
Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov odlučno je odbacio navode američkog portala Politico prema kojima je Moskva, navodno, ponudila prekid dijeljenja obavještajnih podataka s Iranom u zamjenu za američko obustavljanje informacijske potpore Ukrajini. Takve tvrdnje, poručio je, nemaju uporište u stvarnosti.
“Svakako smo vidjeli ovo izvješće. Spada u kategoriju lažnih, ili točnije, prijevarnih izvješća”, izjavio je Peskov, ne ostavljajući prostor za dvosmislenost. Istodobno, ruske vlasti nisu željele potvrditi ni opovrgnuti je li Moskva uopće dostavljala obavještajne podatke Teheranu tijekom aktualnih napetosti i sukoba sa Sjedinjenim Američkim Državama i Izraelom, čime je prostor za spekulacije ostao otvoren.
Takva komunikacija iz Kremlja uklapa se u širi obrazac ruskog odgovora na zapadne medijske izvještaje, gdje se često inzistira na dezinformacijama i politički motiviranim interpretacijama, osobito kada je riječ o osjetljivim sigurnosnim pitanjima.
Trump: “Produktivni razgovori” i odgoda udara
U međuvremenu, američki predsjednik Donald Trump iznio je niz tvrdnji koje sugeriraju mogući diplomatski zaokret u odnosima između Washingtona i Teherana. Govoreći novinarima na Floridi, Trump je ustvrdio da su Sjedinjene Države i Iran tijekom posljednja dva dana vodili “vrlo dobre i produktivne razgovore” o potpunom okončanju sukoba na Bliskom istoku.
Na temelju, kako je rekao, “tona i sadržaja detaljnih i konstruktivnih razgovora”, Trump je naložio Ministarstvu obrane da odgodi planirane vojne udare na iranske elektrane i energetsku infrastrukturu za razdoblje od pet dana. Odluka je, međutim, uvjetovana nastavkom pregovora i njihovim uspješnim ishodom, čime je jasno dao do znanja da vojna opcija ostaje na stolu.
Trump je dodatno naglasio kako obje strane žele postići dogovor te da postoji realna mogućnost smirivanja krize. Kao dokaz diplomatskih kontakata naveo je i navodne razgovore američkih izaslanika Stevea Witkoffa i Jareda Kushnera s iranskim dužnosnicima, kao i vlastitu komunikaciju s najvišim iranskim vodstvom.
Teheran: “Nema pregovora, Trump kupuje vrijeme”
Iranska strana, međutim, nudi posve drugačiju sliku situacije. Poluslužbena novinska agencija Mehr prenijela je izjavu iranskog ministarstva vanjskih poslova u kojoj se kategorički negira postojanje bilo kakvih pregovora između Teherana i Washingtona.
“Trumpovi komentari imaju za cilj smanjenje cijena energenata i kupnju vremena za provedbu njegovih vojnih planova”, navodi se u izjavi, uz dodatak kako su regionalne inicijative za smanjenje napetosti usmjerene prema Sjedinjenim Državama, koje Iran i dalje smatra glavnim odgovornim akterom za eskalaciju sukoba.
Ovakva reakcija sugerira duboko nepovjerenje prema američkim namjerama, ali i pokušaj Teherana da kontrolira narativ u trenutku kada su globalna tržišta energenata izrazito osjetljiva na svaku naznaku smirivanja ili eskalacije krize.
Ratna retorika i otvorene prijetnje
Unatoč tvrdnjama o mogućem diplomatskom napretku, Trump nije odustao od oštre retorike. Jasno je poručio kako će Sjedinjene Države “nastaviti bombardirati” Iran ako pregovori propadnu, naglašavajući dvostruki pristup – paralelno vođenje diplomacije i održavanje vojne prijetnje.
Dodatnu kontroverzu izazvale su njegove izjave o mogućoj “zajedničkoj kontroli” Hormuškog tjesnaca, jedne od najvažnijih svjetskih energetskih ruta. Na pitanje tko bi kontrolirao taj strateški prolaz, Trump je odgovorio: “Možda ja – ja i ajatolah”, čime je dodatno pojačao dojam nepredvidivosti američke strategije.
Istodobno je najavio i mogućnost “vrlo ozbiljnog oblika promjene režima” u Iranu, što je izazvalo oštru reakciju Teherana. Iranska Revolucionarna garda (IRGC) nazvala ga je “lažljivim američkim predsjednikom”, ističući kako njegovo “kontradiktorno ponašanje” neće utjecati na iranske vojne ciljeve.
Diplomacija u sjeni nepovjerenja
Dok Washington signalizira otvorenost za pregovore, a Moskva odbacuje optužbe o geopolitičkim nagodbama, jasno je da se aktualna kriza odvija u složenom prostoru između stvarne diplomacije i javne retorike. Različite verzije događaja koje dolaze iz Washingtona i Teherana ukazuju na dubok jaz u percepciji, ali i na moguću igru strateškog pozicioniranja pred nastavak pregovora.
U takvom kontekstu, petodnevna odgoda američkih udara može se tumačiti kao kratkotrajni predah, ali ne i kao jasan znak deeskalacije. Hoće li iza kulisa doista doći do pomaka ili je riječ o taktičkom manevru, ostaje otvoreno pitanje koje će u nadolazećim danima imati značajan utjecaj ne samo na Bliski istok, nego i na širu globalnu sigurnosnu arhitekturu.
