Blagdan jednog od najomiljenijih svetaca Katoličke Crkve slavi se 13. lipnja, a njegovo ime nosi velik broj Hrvata diljem zemlje.
Dok se danas u brojnim hrvatskim gradovima i mjestima održavaju svečane mise, procesije i tradicionalna okupljanja vjernika, Katolička Crkva slavi blagdan svetog Antuna Padovanskog, u hrvatskom narodu poznatijeg kao sveti Ante. Riječ je o jednom od najštovanijih svetaca u svijetu, čija popularnost stoljećima ne jenjava, a čije ime i danas nosi velik broj građana Hrvatske.
Iako ga mnogi prvenstveno povezuju s pomoći pri pronalasku izgubljenih stvari, život i djelovanje svetog Antuna daleko nadilaze tu poznatu pučku pobožnost. Bio je izniman propovjednik, teolog, branitelj siromašnih i jedan od najvažnijih predstavnika franjevačke duhovnosti.
Malo tko zna da je upravo Antun bio prvi franjevac kojemu je Franjo osobno dopustio sustavno poučavanje teologije. Franjo je bio oprezan prema učenosti ako bi ona vodila oholosti, ali je u Antunu prepoznao čovjeka koji može spojiti znanje i poniznost. Time je sv. Ante postao svojevrsni začetnik intelektualne tradicije franjevačkog reda
Portugalac kojeg svijet poznaje po talijanskom gradu
Sveti Antun rođen je 1195. godine u Lisabonu u Portugalu pod imenom Fernando Martins de Bulhões. Potjecao je iz ugledne obitelji te je već u mladosti pokazivao interes za duhovni život i obrazovanje. Nakon ulaska u red augustinaca stekao je zavidno teološko znanje, no njegov životni put značajno se mijenja nakon susreta s franjevcima.
Potresen svjedočanstvom petorice franjevačkih misionara koji su poginuli kao mučenici u Maroku, Fernando odlučuje napustiti augustinski red i pridružiti se franjevcima. Tada uzima ime Antun te kreće putem koji će ga učiniti jednim od najpoznatijih svetaca u povijesti Crkve.
Iako ga danas poznajemo kao Padovanskog, taj naziv duguje gradu Padovi u Italiji, gdje je proveo posljednje godine života i gdje je 1231. godine preminuo.
Propovjednik koji je govorio jezikom običnih ljudi
Za razliku od mnogih teologa svoga vremena, Antun nije propovijedao samo učenima i moćnima. Njegove propovijedi bile su razumljive običnim ljudima, a istodobno duboko ukorijenjene u Svetom pismu.
Povijesni izvori navode kako je bio poznat po snažnim govorima protiv društvenih nepravdi, pohlepe i iskorištavanja siromašnih. Nije se ustručavao upozoravati bogate i moćne na odgovornost prema slabijima, zbog čega je među narodom stekao veliko poštovanje.
Njegovo djelovanje bilo je toliko značajno da ga je papa Pio XII. 1946. godine proglasio crkvenim naučiteljem te mu dodijelio naslov !Evanđeoski naučitelj”.
Jezik svetog Ante sačuvao se stoljećima nakon smrti
Kada su 1263. godine, 32 godine nakon njegove smrti, otvorili njegov grob kako bi njegove ostatke prenijeli u novu baziliku u Padovi, pronašli su nešto što je izazvalo veliko iznenađenje. Tijelo se uglavnom raspalo, ali je njegov jezik bio sačuvan.
Prema tadašnjim zapisima, sv. Bonaventura, jedan od najvećih franjevačkih teologa, navodno je tom prilikom rekao da je Bog sačuvao upravo organ kojim je Antun naviještao Evanđelje. Danas se njegov jezik i donja čeljust čuvaju kao relikvije u bazilici u Padovi.
Ova činjenica posebno je zanimljiva jer se ne povezuje s čudom ozdravljenja ili viđenjima, nego sa simbolikom njegove životne misije – govorenja istine i propovijedanja.
Zašto ga vjernici zazivaju kada nešto izgube?
Jedna od najpoznatijih tradicija vezanih uz svetog Antuna odnosi se na pronalaženje izgubljenih predmeta.
Prema predaji, jedan je novak napustio samostan i pritom sa sobom odnio Antunov dragocjeni molitvenik. Antun je molio za njegov povratak, a mladić se ubrzo pokajao, vratio knjigu i ponovno pristupio redovničkoj zajednici. Taj je događaj tijekom stoljeća postao temelj pučke pobožnosti zbog koje milijuni ljudi diljem svijeta svetog Antuna zazivaju kada izgube neku dragocjenu stvar ili se nađu u životnoj situaciji iz koje ne vide izlaz.
Svetac siromašnih i potrebitih
No, svesti svetog Antuna samo na „sveca za izgubljene stvari“ značilo bi zanemariti njegovu najvažniju ostavštinu.
Tijekom života posebno se zauzimao za siromašne, obespravljene i dužnike koji su zbog dugova ostajali bez osnovnih sredstava za život. Njegova socijalna osjetljivost i danas predstavlja važan dio poruke koju vjernici povezuju s njegovim likom.
U vremenu obilježenom velikim društvenim razlikama, Antun je upozoravao da vjera ne može biti odvojena od brige za bližnjega. Upravo je ta poruka jedan od razloga zbog kojih ga mnogi smatraju iznimno suvremenim svecem.
U svojim propovijedima često je javno prozivao lihvare, korupciju i nepošteno bogaćenje. Neki povjesničari smatraju da bi ga se danas moglo opisati kao jednog od najglasnijih društvenih kritičara svog vremena. Njegove propovijedi nisu bile usmjerene samo na osobnu pobožnost nego i na društvene nepravde koje su pogađale siromašne.
Njegovo najpoznatije čudo možda nije ono što ljudi misle
Priča o propovijedi ribama često se prepričava kao simpatična legenda, ali njezina simbolika mnogo je dublja. Prema franjevačkoj predaji, stanovnici Riminija odbijali su slušati njegove propovijedi pa je Antun otišao na obalu i počeo govoriti ribama.
Predaja kaže da su se ribe pojavile u velikom broju i “slušale”, nakon čega su se i ljudi vratili slušati njegove riječi. Franjevci danas često ističu da je poruka priče manje u samom čudu, a više u ideji da je čovjek pozvan slušati istinu čak i kada mu nije ugodna.
U 17. stoljeću portugalski isusovac António Vieira napisao je glasoviti “Govor svetog Antuna ribama”. Poslužio se upravo legendom o Antunovoj propovijedi ribama kako bi kritizirao kolonijalne vlasti i obranu ropstva domorodačkog stanovništva u Brazilu. Tako je jedna srednjovjekovna priča o svecu postala snažno oružje u borbi za ljudska prava nekoliko stoljeća kasnije.
Proglašen je svetim gotovo odmah
Jedna od najnevjerojatnijih činjenica jest da je sav ugled, svetost, golema popularnost i status jednog od najpoznatijih svetaca Crkve stekao prije navršene 36. godine života. Danas ga mnogi doživljavaju kao mudrog starca s dugom životnom pričom, a zapravo je preminuo vrlo mlad.
Glas o njegovoj svetosti bio je toliko snažan da ga je papa Grgur IX. proglasio svetim manje od godinu dana nakon smrti. I danas se to smatra jednom od najbržih kanonizacija u povijesti Katoličke Crkve.
Sveti Ante i hrvatska tradicija
Hrvatska se ubraja među zemlje u kojima je štovanje svetog Antuna posebno snažno. Brojne crkve i svetišta posvećeni su upravo njemu, a njegov blagdan tradicionalno okuplja velik broj vjernika. Posebno su poznata hodočašća, devetnice i blagoslov kruha svetog Ante, običaji koji su duboko ukorijenjeni u vjerski i kulturni identitet brojnih hrvatskih krajeva.
I danas, gotovo osam stoljeća nakon njegove smrti, sveti Ante ostaje simbol vjere, poniznosti, solidarnosti i nade, vrijednosti koje nadilaze vrijeme u kojem je živio.
Imendan danas slave Ante, Antonia, Antonija, Antonijo, Anton, Antonela, Antonella i svi koji nose ime izvedeno od imena svetog Antuna.
Svim slavljenicama i slavljenicima od srca čestitamo imendan uz želje za puno zdravlja, sreće, mira i životnog blagoslova.
