Rat između Irana s jedne te američko-izraelske koalicije s druge strane ulazi u novu, opasniju fazu dok se sukobi šire diljem Bliskog istoka, a posljedice se sve snažnije osjećaju na globalnom energetskom tržištu. Dok Washington pokušava poslati poruku da bi rat mogao završiti relativno brzo, razvoj događaja na terenu pokazuje potpuno drukčiju sliku – sukob se širi na nove države, civilne žrtve rastu, a ključni pomorski pravci za opskrbu energijom postaju sve nesigurniji.
U središtu najnovijih političkih napetosti našao se Hormuški tjesnac, strateški morski prolaz kroz koji prolazi oko petina svjetske trgovine naftom. Američki predsjednik Donald Trump sada otvoreno traži da i druge države preuzmu dio tereta osiguravanja plovidbe kroz taj pravac, poručujući da zemlje koje dobivaju energente iz Perzijskog zaljeva moraju sudjelovati u njegovoj zaštiti.
U intervjuu za Financial Times Trump je pritom dodatno zaoštrio retoriku prema saveznicima, upozorivši da NATO čeka “vrlo loša budućnost” ako članice ne pomognu SAD-u u osiguravanju Hormuškog tjesnaca. Posebno je povezao američku vojnu pomoć Ukrajini s očekivanjem da europski saveznici sada uzvrate potporu Washingtonu na Bliskom istoku, naglasivši da je SAD godinama “davao više nego što je dobivao”.
Hormuški tjesnac postaje ključna točka globalne krize
Unatoč američkom pritisku, konkretni odgovori saveznika zasad izostaju. Australija je već objavila da neće slati ratne brodove u Hormuški tjesnac, iako priznaje njegovu važnost za svjetsku trgovinu energentima. Canberra je najavila tek ograničenu pomoć kroz zrakoplove za zaštitu australskih državljana i logističku podršku u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
Takav oprez saveznika odražava dublju dilemu koja dominira međunarodnim raspravama. Iako bi vojna pratnja brodova mogla smanjiti neposredne sigurnosne rizike, energetske kompanije i brodarske kuće sve više smatraju da to samo po sebi neće riješiti problem.
Bez političkog pristanka Irana nema stvarnog povratka normalnog prometa kroz Hormuz, čak i ako SAD i saveznici rasporede dodatne ratne brodove i lovce na mine. Drugim riječima, pitanje sigurnosti plovidbe sve se više pretvara u pitanje političkog ishoda rata.
Iran odbacuje primirje i poručuje da može nastaviti rat
Istodobno Teheran odbacuje američke tvrdnje da traži pregovore o prekidu vatre. Iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi poručio je da Iran nije tražio ni primirje ni nove razgovore s Washingtonom te da će zemlja nastaviti obranu “koliko god bude potrebno”.
Takva poruka ima i stratešku dimenziju. Iako je Iran pretrpio ozbiljne gubitke – uključujući razaranje dijela vojne infrastrukture i smrt dijela političkog i vojnog vodstva – vlasti nastoje pokazati da država nije slomljena i da upravo ona i dalje ima ključni utjecaj na globalna energetska tržišta.
Glasnogovornik Iranske revolucionarne garde Ali Mohammad Naini dodatno je naglasio da je većina iranskih arsenala i dalje netaknuta. Prema njegovim riječima, od početka rata krajem veljače Iran je ispalio oko 700 projektila i 3600 dronova, ali da se u napadima uglavnom koriste sustavi razvijeni prije desetak godina, dok naprednije varijante još nisu ni uvedene u borbu.
Rat se širi na Libanon, Zaljev i Irak
Dok Washington govori o mogućem završetku rata u nekoliko tjedana, sukob se sve jasnije prelijeva na nove fronte. Izrael je pokrenuo nove valove napada na južni Libanon i započeo kopnene operacije s ciljem stvaranja dodatne sigurnosne zone uz granicu.
Prema podacima libanonskog ministarstva zdravstva, od početka sukoba krajem veljače u Libanonu je poginulo najmanje 850 ljudi, među njima više od stotinu djece, dok je više od 800 tisuća ljudi raseljeno. Humanitarne organizacije upozoravaju da se zemlja sve brže približava velikoj humanitarnoj katastrofi.
Sukob istodobno zahvaća i zaljevske države. Saudijska Arabija objavila je da je u jednom danu presrela čak 60 dronova, dok su Bahrein, Kuvajt i Katar također prijavili presretanja projektila i bespilotnih letjelica. U Bahreinu su u napadima poginule najmanje dvije osobe.
Napadi su zabilježeni i na međunarodnu zračnu luku u Bagdadu, gdje se nalazi američka diplomatska misija, dok su u Dubaiju i Fujairi izbili požari nakon udara dronova u blizini energetskih i logističkih objekata. Incident kod zračne luke u Dubaiju privremeno je obustavio letove i dodatno poremetio regionalni zračni promet.
Energetsko tržište ulazi u novu fazu nestabilnosti
Posljedice sukoba već su vidljive na globalnom energetskom tržištu. Cijene nafte ponovno su probile psihološku granicu od 100 dolara po barelu – američki West Texas Intermediate dosegnuo je oko 100 dolara, dok je Brent porastao iznad 106 dolara.
Od početka američko-izraelskih napada na Iran krajem veljače cijene nafte porasle su između 40 i 50 posto. Poremećaji u proizvodnji dodatno pogoršavaju situaciju – dio rafinerija i luka u Saudijskoj Arabiji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Bahreinu i Izraelu pogođen je napadima ili privremenim prekidima rada.
Prema procjenama energetskih analitičara, proizvodnja nafte na Bliskom istoku pala je za između sedam i deset milijuna barela dnevno. Katar je u međuvremenu zaustavio proizvodnju ukapljenog prirodnog plina (LNG-a), dok osiguranje tankera koji plove kroz Perzijski zaljev postaje sve skuplje i teže dostupno.
Ekonomisti upozoravaju da bi takvi poremećaji mogli izazvati novi globalni energetski šok i dodatno potaknuti inflaciju, osobito u Europi i Aziji koje uvelike ovise o energentima iz regije.
Washington razmatra i rizične vojne opcije
U pozadini svega Washington razmatra i nove vojne poteze. Prema informacijama američkih medija, u administraciji se raspravlja o mogućnosti zauzimanja terminala na iranskom otoku Kharg, kroz koji prolazi oko 90 posto iranskog izvoza sirove nafte.
Takva operacija mogla bi nanijeti ozbiljan ekonomski udarac Teheranu, ali bi istodobno zahtijevala izravno raspoređivanje američkih kopnenih snaga. Analitičari upozoravaju da bi upravo takav potez mogao potaknuti još snažniji iranski odgovor i dodatno destabilizirati cijeli Perzijski zaljev.
Zbog toga sve više promatrača upozorava na očiti raskorak između političkog optimizma koji dolazi iz Washingtona i realnosti na terenu. Dok američki dužnosnici govore o mogućem završetku rata u nekoliko tjedana, niz novih frontova i rastući energetski poremećaji sugeriraju da sukob ulazi u složeniju i dugotrajniju fazu.
U takvim okolnostima Iran je već pokazao da čak i pod snažnim vojnim pritiskom može zadržati jedan od najvažnijih geopolitičkih aduta – sposobnost da globalno energetsko tržište drži u stanju stalne napetosti. A dok god Hormuški tjesnac ostaje otvoreno pitanje, posljedice tog sukoba osjećat će se daleko izvan granica Bliskog istoka.
