Bušić je još za vrijeme Jugoslavije postao simbol hrvatskih političkih emigranata koji su stradali od tadašnjeg režima
Hrvatski političar i publicist Bruno Bušić rođen je 6. listopada 1939., a ubijen je 16. listopada 1978. u Parizu. Njegovo se ubojstvo povezuje s djelovanjem jugoslavenskih tajnih službi. Bušić je još za vrijeme Jugoslavije postao simbol hrvatskih političkih emigranata koji su stradali od tadašnjeg režima.
Bio je istaknuti predstavnik hrvatskog suverenističkog pokreta, ali i intelektualac, književnik i publicist. Bavio se suvremenom hrvatskom poviješću i sudjelovao u preispitivanju službenih interpretacija hrvatske prošlosti.
Suradnja s Franjom Tuđmanom
Bušić se 1965. godine zaposlio u Institutu za historiju radničkog pokreta, na čijem je čelu bio dr. Franjo Tuđman. U Institutu je djelovao tim povjesničara koji je istraživao suvremenu hrvatsku povijest.
Iste je godine Bušić uhićen i osuđen na devet mjeseci zatvora zbog “širenja neprijateljske propagande”. Nakon Tuđmanove intervencije kazna mu je preinačena u uvjetnu.
Nakon Hrvatskog proljeća, 1972. godine, Bušić i Tuđman ponovno su osuđeni na dvije godine zatvora zbog političkog djelovanja. Bušić je kaznu služio u Staroj Gradišci, a Tuđman u Lepoglavi. Tuđman je 1982. godine ponovno bio zatvoren zbog intervjua za njemačku televiziju ARD, u kojemu je govorio o stanju ljudskih prava i položaju hrvatskog naroda u Jugoslaviji.
Njihovi su se kontakti nastavili i nakon Bušićeva odlaska u inozemstvo. Nediljko Vegar prisjetio se njihova susreta 1977. godine. Bušić mu je tada rekao:
“Za Majku Božju, ti ga moraš čuvati da mu se što ne dogodi, jer ako itko uspije stvoriti hrvatsku državu – to će biti on!“
Ubojstvo u Parizu
Bušić je 10. ili 11. rujna 1978. iz Londona doputovao u Pariz kako bi pripremio izvanredni sabor Hrvatskog narodnog vijeća, koji se trebao održati 20. i 21. listopada u Amsterdamu.
Prema navodima dostupnim u predlošku, jugoslavenski je režim smatrao da se Bušić na tom saboru ne smije pojaviti jer bi mogao preuzeti vodstvo hrvatskog političkog iseljeništva.
Bušić je ubijen 16. listopada 1978. između 23 i 23.15 sati, dok je ulazio u dvorište zgrade u kojoj je privremeno stanovao. Za njim je potrčao nepoznati muškarac, usmrtio ga hicima iz neposredne blizine i pobjegao.
Tanjug je ubojstvo prikazao kao “međusobni obračun u emigrantskom podzemlju“, a istu je formulaciju upotrijebio i Vjesnik.
Bušić je pokopan na pariškom groblju Père-Lachaise, uz nazočnost velikog broja Hrvata iz cijeloga svijeta. Na nadgrobnoj ploči bili su uklesani stihovi iz pjesme „Trubač sa Seine“ Dobriše Cesarića, na hrvatskom i francuskom jeziku.
Njegovi posmrtni ostaci 1999. godine preneseni su u Zagreb i pokopani na Mirogoju, u Aleji hrvatskih branitelja.
Otvoreno pitanje odgovornosti
I nakon uspostave samostalne Hrvatske okolnosti Bušićeva ubojstva ostale su predmet političkih i pravosudnih rasprava. Traži se potpuna istraga koja bi utvrdila odgovornost svih osoba uključenih u ubojstvo i njegovo planiranje.
Suđenje Vinku Sindičiću 2000. godine izazvalo je kritike i ocjene da slučaj nije vjerodostojno razjašnjen.
Tvrdnje o ulozi jugoslavenskih tajnih službi i drugih osoba u ubojstvu i dalje su predmet javnih rasprava. Od hrvatskih se institucija traži da osiguraju potpunu i vjerodostojnu istragu, po uzoru na postupke povezane s ubojstvom Stjepana Đurekovića.
