Vukovar je grad koji nosi teret kakav malo koje mjesto na svijetu poznaje — i upravo zato svaka rasprava o njemu zahtijeva više od pukih floskula. Kada je vukovarski ogranak Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) jučer objavio priopćenje kojim se protivi najavljenom koncertu Marka Perkovića Thompsona u Vukovaru, pozivajući se na mir, suživot i dijalog, oglasila se Sandra Rapčak — kćer nestalog hrvatskog branitelja i predsjednica Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitekih Domovinskog rata.
Njezin odgovor nije bio ni emotivan ispad ni politička deklaracija. Bio je precizna, jasna i bolno iskrena poruka – isti oni koji danas u priopćenjima marljivo nižu pojmove poput stabilnosti, povjerenja i okretanja budućnosti — nikada nisu potaknuli vlastite sunarodnjake niti srpske vlasti da pomognu u rasvjetljavanju sudbine 1725 nestalih Hrvata čije obitelji i danas čekaju istinu. A bez te istine, tvrdi Rapčak, sve te lijepe riječi ostaju upravo to — samo riječi.
Objava se u kratkom vremenu proširila društvenim mrežama, potaknuvši lavinu reakcija. Prenosimo je u cijelosti.
Vukovarski SDSS izašao je s priopćenjem za javnost u kojem navode razloge zašto Vukovaru 2026. godine ne treba koncert Marka Perkovića Thompsona, pozivajući se na osjetljivu prošlost, smirivanje tenzija, međusobno poštovanje, povjerenje među građanima, stabilnost, dijalog, okretanje budućnosti, mir, suživot.
Namjerno ističem ove riječi iz priopćenja jer sve to je Vukovaru trebalo i prije 35 godina, samo onda srpska zajednica u Hrvatskoj nije pozivala na dijalog i mir. Baš naprotiv. Svjedoci smo da su upravo jedni od najvećih krvnika bili naši susjedi srpske nacionalnosti koji su otvoreno prstom pokazivali Hrvate koje treba ubiti. Oni koji nisu pokazivali, oni su ubijali. Treći možda nisu ništa od navedenog ali su šutke promatrali, a svi već 35 godina štite jedni druge.
Imajući sve u vidu javno pozivam sve predstavnike srpskih zajednica u Hrvatskoj kao i SDSS da iniciraju i pokrenu razgovore sa svojim sunarodnjacima kao i potaknu vlasti Srbije da hrvatskim institucijama dostave podatke o nestalim osobama iz Domovinskog rata. Pozivam vas da u duhu mira, suživota, stabilnosti, okretanja budućnosti i svega ostalog što se navodi u priopćenju SDSS-a konačno, nakon 35 godina, krenete to provoditi u praksi, kad već vaši sunarodnjaci prije 35 godina nisu znali za te pojmove. Možda ne znaju ni danas pa im vi objasnite kada ih već koristite u priopćenjima i dokažite da te riječi nisu samo floskule.
1725 obitelji nestalih osoba, među kojima sam i sama, imaju pravo na istinu o svojim najmilijima. I prva ću stat na stranu dijaloga jer za istinu o svom ocu sam spremna na sve, svjesna da je moralna odgovornost naših generacija riješiti to pitanje, a ne ga ostavljati budućim generacijama na teret. Tek nakon toga možemo imati mirniju budućnost.
