U jednoj stambenoj zgradi u splitskoj Iločkoj ulici osvanuo je oglas kakav se rijetko viđa — a evo ga i na Cronici nakon što ga je prvo otkrila Dalmacija Danas! Na papiru jednostavno piše: “TRAŽIM CURU. Ni meni nije drago, ali izgleda da je ovo jedini način.”
Autor se očito ne trudi glumiti romantiku, već je očito umoran od digitalnih spojeva, prešao na staru školu oglašavanja — onu u kojoj se sve rješava na stubištu, među poštanskim sandučićima i mirisom opranih skala.
Poruka je kratka i jasna, nema tu muljanja – “muškarac 56/188/90, u dobroj kondiciji, situiran i bez repova”. Voli li šetnje uz more, kuha li ili samo jede, ostalo je za poslije, čovjek je stavio na stol ono najvažnije — godine, visinu, težinu, financijski status i činjenicu da nema “repova”, što u prijevodu znači da je, barem prema vlastitoj procjeni, potpuno čist financijski i životno.
Split je grad u kojem se i najobičnija situacija brzo pretvori u priču, a ova poruka je baš takva — jednostavna, direktna i neodoljivo lokalna. Umjesto aplikacija, algoritama i beskrajnog “swipeanja”, netko je očito zaključio da je najefikasnije ljubavni život vratiti u doba oglasne ploče i papira zalijepljenog na ulazu.
U tome ima i određene šarmantne logike, ako ništa drugo, susjedi su odmah obaviješteni. Teško je reći je li autor oglasa dobio odgovor, ali jedno je sigurno – uspio je dobiti publiku. U zgradama se obično raspravlja o liftu, računu za pričuvu i parkirnim mjestima, a u Iločkoj se, barem nakratko, raspravlja o ljubavi, kondiciji i životnom iskustvu. A ako se iz ovoga irodi ijedna prava priča, možda ćemo jednog dana govoriti da je sve počelo jednim papirićem, u jednoj zgradi, u jednoj ulici u Splitu
