“Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama.” (Iv 1,14) Kad katolik otvara Bibliju, on ne „čita knjigu“, nego ulazi u živ susret s Kristom. Čitanje Svetoga pisma za Crkvu je uvijek molitveni dijalog između Stvoritelja i njegova djeteta.
Sve u kršćanskoj vjeri započinje Evanđeljem – radosnom viješću da je Bog postao čovjekom radi našega spasenja. Evanđelja su srce Svetoga pisma, temelj vjere i živi izvor iz kojega Crkva neprestano crpi snagu svoga poslanja. U njima – po Mateju, Marku, Luki i Ivanu – susrećemo Isusa Krista, utjelovljenu Božju Riječ, koja čovjeku govori riječima ljubavi, milosrđa i istine te nas vodi od betlehemske špilje do praznoga groba, gdje Gospodin zauvijek pobjeđuje smrt.
Kad katolik otvara Bibliju, on ne „čita knjigu“, nego ulazi u živ susret s Kristom. Čitanje Svetoga pisma za Crkvu je uvijek molitveni dijalog između Stvoritelja i njegova djeteta.
Što je Biblija?
Biblija je zbirka od 73 kanonske knjige koje čine jednu veliku Božju priču o stvaranju, grijehu, savezu i spasenju. Riječ “Biblija” dolazi od grčke riječi biblia – knjige. Svaka je od njih napisana pod nadahnućem Duha Svetoga, a Katolička Crkva je kroz stoljeća, pod vodstvom istoga Duha, razlučila koje knjige pripadaju Božjoj objavi.
Crkva naučava da je Bog pravi autor Svetoga pisma, ali da je nadahnuo ljudske pisce „da kao pravi autori napišu sve i samo ono što je On htio“ (Drugi vatikanski sabor, Dei Verbum 11). Zbog toga je Biblija istodobno Božja i ljudska knjiga: Božja po nadahnuću, ljudska po jeziku, stilu i povijesnom kontekstu. Nije tek povijesni dokument, nego živa riječ koja danas djeluje u Crkvi.
Stari zavjet – temelj Božjeg saveza
Stari zavjet govori o Božjem djelovanju u povijesti prije Kristova dolaska. U njemu prepoznajemo Božju vjernost i strpljivost, kako korak po korak pripravlja čovječanstvo za dolazak Spasitelja.
Glavne cjeline Staroga zavjeta su:
• Tora (Zakon) ili Petoknjižje: Postanak, Izlazak, Levitski zakonik, Brojevi i Ponovljeni zakon. U njima nalazimo izvještaj o stvaranju, o čovjekovu padu, o pozivu Abrahama, oslobođenju iz egipatskog ropstva i sklapanju Saveza na Sinaju, s Deset zapovijedi kao putokazom života s Bogom.
• Povijesne knjige (npr. Jošua, Suci, Samuelove i Kraljevske knjige, Ljetopisi) prate narod Izraela kroz pobjede i padove, otpad i obraćenje. One svjedoče da Bog ostaje vjeran i kad narod nije vjeran Njemu.
• Mudrosne knjige (Psalmi, Mudre izreke, Job, Propovjednik, Mudrost, Sirah) donose molitve, pjesme i mudrosne izreke koje govore o radosti i patnji, pravednosti i zlu, traženju smisla i čežnji za Bogom.
• Proroci – Izaija, Jeremija, Ezekiel, Daniel i „maleni proroci“ – ljudi koje Bog šalje da u njegovo ime pozivaju na obraćenje, tješe u patnji i navještaju nov i vječni Savez koji će se ispuniti u Mesiji.
Novi zavjet – punina Objave
Novi zavjet donosi ispunjenje svega što je Stari zavjet nagovijestio. U središtu je Isus Krist, Sin Božji, koji svojom mukom, smrću i uskrsnućem otkupljuje čovjeka i otvara put u vječni život.
Njegove cjeline su:
• Četiri Evanđelja – temelj vjere i izvor života Crkve; različitim pogledima prikazuju isti događaj: život, nauk, smrt i uskrsnuće Gospodina.
• Djela apostolska – povijest prve Crkve, širenje Evanđelja od Jeruzalema do „krajeva zemlje“ i djelovanje Duha Svetoga kroz apostole.
• Apostolske poslanice – pisma sv. Pavla i drugih apostola (Petra, Jakova, Ivana, Jude) upućena prvim kršćanskim zajednicama; u njima nalazimo nauk o vjeri, sakramentima, moralu i životu Crkve.
• Knjiga Otkrivenja – proročka vizija borbe između dobra i zla i konačne Kristove pobjede; knjiga nade koja ohrabruje progonjene da ustraju do kraja.
Crkva i Sveto pismo – jedno srce Objave
Katolička Crkva od početka čuva, čita i tumači Sveto pismo u svjetlu apostolske Predaje. Pismo nije dano pojedincu na privatno tumačenje, nego Crkvi kao zajednici vjere.
Dei Verbum uči: „Sveto pismo mora se čitati i tumačiti u istom Duhu u kojem je napisano.“ (DV 12). To konkretno znači:
• u jedinstvu s cijelom Biblijom (ne istrgavati retke iz konteksta),
• u vjernosti živom nauku Crkve,
• u molitvi i osluškivanju Duha Svetoga.
U liturgiji, osobito u svetoj misi, Biblija i Euharistija su nerazdvojni: najprije za stolom Riječi slušamo navještaj Svetoga pisma, a zatim za stolom Euharistije primamo Riječ tijelom postalu u Presvetom Sakramentu. Tako Krist govori i daje se isti dan – u riječi i u kruhu.
Kako čitati Bibliju?
Crkva vjernike potiče da Sveto pismo postane dio svakodnevice, ali na ispravan, crkven način:
• Moli prije čitanja – kratko zazovi Duha Svetoga: „Dođi, Duše Sveti, prosvijetli moj razum i otvori moje srce da čujem što mi Gospodin govori.“
• Čitaj s vjerom i mirno – Biblija nije roman koji „progutamo“ odjednom; bolje je polako čitati manji odlomak i dopustiti da riječi siđu u srce.
• Ne traži samo informacije, nego Osobu – cilj čitanja nije znati više, nego upoznati Krista i dopustiti mu da nas mijenja.
• Razmišljaj (meditiraj) – nakon čitanja zapitaj se: „Što ova riječ govori Bogu o Njemu samom? Što govori meni danas? Na što me poziva?“
• Primijeni u životu – Riječ postaje plodna kad oblikuje naše misli, riječi i djela: u obitelji, na poslu, u župi, u susretu s potrebitima.
Tradicionalni crkveni način čitanja naziva se lectio divina – „božansko čitanje“ – u kojem se izmjenjuju čitanje, razmišljanje, molitva i tiho klanjanje pred Bogom koji govori.
Snaga Riječi Božje
Sveto pismo samo kaže za sebe: „Živa je Riječ Božja, djelotvorna i oštrija od svakoga dvosjekla mača“ (Heb 4,12). Ona zahvaća dubinu srca, razotkriva istinu o nama, liječi rane, daruje mir i usmjerava naše korake.
Bog kroz Pismo progovara:
• čovjeku koji se raduje i zahvaljuje,
• onome koji je slomljen i traži utjehu,
• onome koji sumnja i traži odgovore,
• onome koji je zaspao u vjeri i treba se probuditi.
Zato Psalmist moli: „Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi“ (Ps 119,105) – bez Božje riječi čovjek lako luta u tami vlastitih želja i strahova.
Poziv Crkve danas
Crkva nas poziva da Biblija ne ostane zatvorena na polici, nego da postane knjiga našega života:
• u obitelji – zajedničko nedjeljno ili tjedno čitanje i kratka molitva;
• u osobnoj svakodnevici – makar nekoliko redaka dnevno, ali s otvorenim srcem;
• u župnoj zajednici – biblijske grupe, kateheze, razmatranja prije ili poslije mise.
Sveto pismo nije samo „riječ o Bogu“, nego Božja riječ o tebi: o tvojoj vrijednosti, tvojoj rani i tvojoj budućnosti. Onaj koji je nekoć govorio Abrahamu, Mojsiju, prorocima i apostolima, želi i danas govoriti tebi – u tvojoj konkretnoj životnoj situaciji.
„Dijelite ovu Riječ, nosite je u srcu i u rukama, jer samo ona ima snagu iznutra promijeniti čovjeka i svijet.“
