Svojim istraživanjima, radom u muzejima i objavljivanjem povijesnih izvora značajno je pridonio proučavanju hrvatske prošlosti
Na današnji dan, 19. listopada 1896. godine, u Starom Gradu na Hvaru umro je don Šime Ljubić, hrvatski svećenik, povjesničar i arheolog koji je obilježio razvoj hrvatske arheologije u 19. stoljeću. Svojim istraživanjima, radom u muzejima i objavljivanjem povijesnih izvora značajno je pridonio proučavanju hrvatske prošlosti.
Rođen 1822. godine u Starom Gradu, Ljubić je bogosloviju završio u Zadru, a potom se u Beču usavršavao u slavistici, povijesti i geografiji. Tijekom znanstvene karijere povezivao je istraživanje pisanih izvora s proučavanjem arheoloških nalaza, nastojeći sačuvati i učiniti dostupnom građu važnu za razumijevanje prošlosti istočnog Jadrana.
Od Splita do Zagreba
Godine 1858. imenovan je upraviteljem Arheološkog muzeja u Splitu. Ubrzo je počeo istraživati mletačke arhive, u kojima je prikupljao dokumente o povijesti Dalmacije i odnosa između Mletačke Republike i južnoslavenskih zemalja. Ta je građa poslije objavljivana u znanstvenim izdanjima i postala važan izvor za povjesničare.
Godine 1867. došao je u Zagreb, gdje je preuzeo dužnost kustosa Arheološkog odjela Narodnog muzeja. Poslije je postao ravnatelj ustanove, a na toj je dužnosti ostao do umirovljenja 1892. godine. Radio je na prikupljanju i obradi arheoloških predmeta, razvoju muzejskih zbirki te objavljivanju stručnih kataloga.
Utemeljitelj Hrvatskoga arheološkog društva
Jedan od najvažnijih Ljubićevih doprinosa bilo je osnivanje Hrvatskoga arheološkog društva. Godine 1879. pokrenuo je njegovo glasilo, “Viestnik Hrvatskoga arkeologičkoga družtva”, koje je uređivao do 1892. godine. Publikacija je omogućila sustavniju razmjenu rezultata arheoloških istraživanja i objavljivanje novih spoznaja o prošlosti hrvatskih krajeva.
Ljubić se bavio numizmatikom, proučavanjem natpisa te prapovijesnim i rimskim nalazištima. Među temama njegova rada posebno mjesto zauzima antički Faros, grčka kolonija na području današnjega Starog Grada. Njegova istraživanja pridonijela su dokumentiranju arheološke baštine Dalmacije i razvoju arheologije kao znanstvene discipline.
Vrijedna građa za proučavanje povijesti
Ljubićev znanstveni rad obuhvaćao je i objavljivanje povijesnih dokumenata. Priredio je zbirke izvora o odnosima između južnoslavenskih zemalja i Mletačke Republike, a bavio se i srednjovjekovnim statutima Budve, Skradina i Hvara. Pisao je i o odnosima Dubrovnika i Venecije.
Objavljivanjem arhivske građe omogućio je drugim istraživačima pristup dokumentima važnima za proučavanje političkih, pravnih i društvenih odnosa na istočnom Jadranu. Njegov rad povezao je arheološka istraživanja s kritičkim proučavanjem pisanih povijesnih izvora.
Sudionik Hrvatskog narodnog preporoda
Ljubić je sudjelovao i u hrvatskom narodnom preporodu. Tijekom pokreta 1848. godine u Starom Gradu osnovao je čitaonicu te se zalagao za afirmaciju narodnog jezika. Zbog svojega javnog djelovanja bio je suspendiran iz svećeničke službe, ali je poslije vraćen.
Don Šime Ljubić umro je u rodnom Starom Gradu 19. listopada 1896. godine. Njegov rad ostavio je trajan trag u razvoju hrvatske arheologije i historiografije, osobito zahvaljujući osnivanju stručnih institucija, razvoju muzejskih zbirki i objavljivanju povijesnih izvora koji su postali temelj za daljnja istraživanja.
