Kada je 2020. uhićen Radovan Knežević, poznati koprivnički učitelj i ravnatelj škole u Bakovčicama, susjednom selu kraj Koprivnice, pojedini koprivnički novinari su se natjecali tko će ga više ocrniti, tim prije jer su ga i uhitili i na 30 dana poslali u varaždinski zatvor (sic!), zbog optužbe da je spolno zlostavljao (dirao) neku malodobnu djevojčicu.
Odmah su zatvorili i školu u kojoj je godinama bio zaposlen, a nakon toga učenici su iz ovog sela morali putovati u druge škole, jer je njihovom učitelju i ravnatelju prijetila kazna zatvora do pet godina.
Međutim, ovih dana na adresu optuženog stigla je pravomoćna presuda – nije kriv i oslobađa se svih optužbi!
I što ćemo sada?
“Pet godina sam se povlačio po sudovima, a u lokalnim i nekim drugim novinama, o pojedinim portalima da i ne govorim, najružnije su pisali o meni, objavljivali moje fotografije kao da sam ‘Al Capone’, uništili mi obiteljski život, supruga je morala napustiti svoje radno mjesto, a djeca su mi od jada, tuge i žalosti otišla u inozemstvo. Ovdašnji pojedini novinari, ako ih se tako uopće i može zvati, kao da su se natjecali tko će me više ocrniti, kao da su izvršavali nečiji zadatak.
Prije nego sam primio optužnicu napustio sam stranku SDP-a, gdje sam sve do tada bio ‘ugledan i cijenjeni član’. Ima li to kakve veze s ovim što su mi zlotvori napakovali? Zatvorili su me kao zadnjeg kriminalca. A škola u kojoj sam radio godinama je bila uzor – tu su dolazili poznati književnici, slikari i drugi, ali i veleposlanici. O školi su se snimale i TV emisije i pisale knjige!
Kad je objavljeno da sam nešto kao ‘silovatelj’, neki i od mojih najboljih prijatelja su me se odrekli. E, sada ću prvo podnijeti tužbe protiv pojedinih koprivničkih tzv. novinara, iako znam da ono što sam proživio zajedno s obitelji nikada mi nitko ne može nadoknaditi” rekao je Knežević, koji je bio aktivan i u sportu i koji je za Bakovčice napravio toliko kao pet gradonačelnika.
Dakle, kad se dogode ovakve stvari – da ljude osude prije presude – postavlja se pitanje: što i kako dalje?
Na sudu obično kažu da i suci mogu pogriješiti, jer su samo ljudi. To je u redu, ali kako nadoknaditi čovjeku zlo koje je pretrpio, i koje će još dugo trpjeti bez obzira na oslobađajuću presudu?
Sjećamo se da je prije nekoliko godina slično prošao i jedan mladi profesor iz Križevaca. Njega su optužili da je “krivo” gledao svoje učenice!? I ništa više!
Oslobođen je nakon pet godina (sic!) procesa. Rekao je: “Suđenje je imalo razorni utjecaj na moj život. Ovdašnji mediji su se ‘hranili’ mojim nevoljama.”
I što sada?
Nikome ništa. Idemo dalje. Idemo tražiti neke nove žrtve – rekla bi pojedina piskarala.
