Kada se govorimo o Domovinskom ratu, najčešće se spominju hrvatski branitelji koji su na prvim crtama bojišnice branili slobodu svoje domovine. No, uz njih su stajale i hrvatske žene – majke, supruge, kćeri, medicinske sestre, dragovoljke i ratnice – čiji je doprinos stvaranju i obrani Republike Hrvatske neizbrisiv dio naše nacionalne povijesti.
AUTORICA: Zorica Gregurić
Hrvatske braniteljice nisu birale vrijeme u kojem će živjeti. Povijest nas je pozvala u trenutku kada je hrvatski narod bio izložen agresiji, razaranjima, progonima i stradanjima. Kada su se nad hrvatskim gradovima nadvili dim, granate i neizvjesnost, mnoge su žene pokazale iznimnu hrabrost, odlučnost i ljubav prema Domovini. Nismo pitale što ćemo izgubiti. Pitale smo samo kako možemo pomoći Hrvatskoj.
Neke su obukle odoru i uzele oružje u ruke. Stajale su rame uz rame sa svojim suborcima na bojišnicama od Vukovara do Dubrovnika, od Like do Slavonije. Sudjelovale su u obrambenim i oslobodilačkim operacijama, izložene jednakoj opasnosti kao i muškarci. Njihova hrabrost nije bila ništa manja, njihova žrtva ništa lakša.
Mnoge od nas su kao medicinske sestre i liječnice spašavale živote ranjenika na prvim crtama pod granatama i u ratnim bolnicama. Naše ruke liječile su rane, ali su istodobno liječile i strah. Dok su granate padale po gradovima, mi smo ostajale uz svoje pacijente, svjesne da svaki spašeni život predstavlja pobjedu čovječnosti nad mržnjom.
Tisuće žena podnijele su i drugačiji teret rata. Ostajale su same s djecom dok su njihovi supruzi bili na bojištu. Čuvale su obitelji, održavale život u razrušenim gradovima i selima, pomagale prognanicima i izbjeglicama te bile oslonac zajednici u najtežim trenucima. Njihova snaga nije se mjerila oružjem, nego ustrajnošću, vjerom i ljubavlju.
Posebno mjesto u hrvatskoj povijesti pripada ženama Vukovara. One su preživjele opsadu, glad, granatiranja, logore i gubitak svojih najmilijih. Njihova patnja postala je simbol stradanja, ali i nepokolebljivosti hrvatskog naroda. U njihovim suzama bila je bol, ali i snaga koja je Hrvatskoj pomogla da opstane.
Domovinski rat pokazao je da domoljublje nema spol. Ljubav prema Domovini jednako snažno kuca u srcu hrvatske žene kao i hrvatskog muškarca. Hrvatske braniteljice dokazale su da hrabrost nije samo juriš na neprijateljske položaje. Hrabrost je ostati kada je najteže, pomoći kada svi trebaju pomoć i vjerovati u pobjedu kada se ona čini dalekom.
Danas, kada živimo u slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj, imamo moralnu obvezu čuvati uspomenu na hrvatske braniteljice. Njihova imena možda nisu uvijek zapisana velikim slovima u udžbenicima, ali su zauvijek upisana u temelje hrvatske države. One su svojim djelima pokazale kako se voli Domovina – bez kalkulacija, bez straha i bez traženja osobne koristi.
Njihova žrtva obvezuje nas da budemo dostojni slobode koju su pomogle izboriti. Njihova hrabrost podsjeća nas da su najteže bitke često vođene srcem. Njihova ljubav prema Hrvatskoj ostaje trajna inspiracija budućim naraštajima.
Povijest hrvatskoga naroda pamti mnoge junake. Pamti branitelje Vukovara, Dubrovnika, Škabrnje, Gospića, Karlovca, Osijeka i brojnih drugih mjesta gdje se stvarala i branila hrvatska sloboda. No među tim junacima postoje i one čija se hrabrost prečesto prešućuje, a čija je žrtva jednako velika. To su hrvatske braniteljice – žene ratnice koje su u najtežim danima naše novije povijesti stale na branik Domovine.
Kada je velikosrpska agresija krenula na Hrvatsku, kada su tenkovi rušili hrvatske gradove, kada su granate padale po kućama, školama i crkvama, mnoge hrvatske žene nisu ostale po strani. Nisu čekale da netko drugi obrani njihovu djecu, njihove obitelji i njihovu zemlju. Obukle su odore Hrvatske vojske i policije, uzele oružje u ruke i stale rame uz rame sa svojim suborcima.
Nisu tražile slavu. Nisu tražile priznanja. Nisu razmišljale o tome hoće li ih povijest pamtiti. Vodila ih je samo ljubav prema Hrvatskoj.
Među tim hrabrim ženama posebno mjesto pripada Violeti Antolić, braniteljici Vukovara, grada koji je postao simbol hrvatske žrtve i otpora. Dok je neprijatelj svakodnevno zasipao grad tisućama granata, Violeta je ostala uz svoje suborce i svoj narod. U paklu Vukovara pokazala je ono što krasi najveće ratnike – hrabrost, odanost i spremnost na žrtvu.
Na drugom kraju Hrvatske, na dubrovačkom bojištu, istaknula se Sanja Šale iz Kućišta na Pelješcu. U vremenu kada je hrvatski jug bio izložen napadima, pokazala je da ljubav prema Domovini ne poznaje ni strah ni prepreke. Njezina odlučnost bila je dio velikoga mozaika hrvatske pobjede.
U Škabrnji, mjestu koje je postalo simbol hrvatskog stradanja, hrabrost je pokazala Danka Dražina. U danima kada je selo prolazilo kroz jednu od najvećih tragedija Domovinskog rata, ostala je uz svoj narod i svoju zemlju. Njezino ime danas svjedoči o snazi hrvatske žene koja nije pokleknula pred zlom.
Među hrvatskim braniteljicama koje su svojim životom posvjedočile ljubav prema Domovini je i Anela Teklić. Poput mnogih hrvatskih žena koje su se odazvale pozivu Hrvatske kada joj je bilo najteže, i ona je pokazala kako hrabrost nije pitanje spola, ni godina jer Anela bijaše maloljetna dragovoljka, nego karaktera. U vremenu kada su hrvatski gradovi gorjeli pod granatama, a tisuće ljudi bile prisiljene napustiti svoje domove, Anela Teklić stala je uz svoje suborce dijeleći sudbinu hrvatskih branitelja koji su branili pravo hrvatskog naroda na slobodu i vlastitu državu.
Kada se govori o hrvatskim braniteljicama sjetimo se Nevenke Topalušić. Kao dragovoljka Domovinskog rata i hrvatska braniteljica, svojim je životom svjedočila odanost idealima za koje su se hrvatski branitelji borili. Njezina smrt tijekom prosvjeda hrvatskih branitelja 2014. godine postala je simbol trajne povezanosti branitelja s vrijednostima Domovinskog rata. Do posljednjeg daha ostala je vjerna Hrvatskoj za koju se borila.
Među hrvatskim braniteljicama posebno mjesto pripada i Veri Jurčević iz Petrinje. U najtežim danima velikosrpske agresije na Banovinu ostala je uz svoj narod i svoju Hrvatsku, dijeleći sudbinu branitelja koji su branili Petrinju i okolna mjesta. Njezina hrabrost, ustrajnost i odanost Domovini svjedoče o snazi hrvatskih žena koje nisu pristale na pokoravanje ni pred daleko nadmoćnijim neprijateljem. Vera Jurčević predstavlja onu tihu, skromnu, ali nepokolebljivu snagu hrvatske žene koja nije tražila priznanja, nego je jednostavno činila ono što je smatrala svojom dužnošću prema narodu i državi.
No Violeta, Sanja, Danka, Anela, Nevenka i Vera predstavljaju tek dio velike vojske hrvatskih braniteljica. Tisuće žena točnije 24.246 žena sudjelovalo je u obrani Hrvatske na bojištima diljem zemlje. Bile su pripadnice gardijskih brigada, Hrvatske vojske, policije, dragovoljačkih postrojbi, izviđačkih skupina i borbenih timova. Nosile su ranjenike s bojišta, sudjelovale u obrambenim akcijama, prolazile granatiranja, zarobljeništva i ratne strahote.
Mnoge su ranjene, njih 1.973. Njih 1.146 su ostale trajni ratni vojni invalidi. 127 žena položilo je svoje živote na oltar Domovine, a 33 braniteljice još uvijek se vode nestalima.
Vukovar, Škabrnja, Petrinja, Dubrovnik i hrvatski jug nisu samo zemljopisne točke na karti Hrvatske. To su mjesta na kojima su hrvatske braniteljice pokazale da hrabrost nema spol. Njihova djela svjedoče da su žene bile sastavni dio obrane Hrvatske, ne kao promatračice događaja, nego kao aktivne sudionice borbe za slobodu.
Njihova borba bila je jednako teška kao i borba njihovih suboraca. Dijelile su istu glad, istu hladnoću, iste opasnosti i istu neizvjesnost. I kada su padale granate, i kada su gorjeli gradovi, i kada je izgledalo da je sve izgubljeno, hrvatske braniteljice nisu odustajale.
Posebnu snagu pronalazile smo u vjeri. U skloništima, podrumima i rovovima često se molila krunica. Mnoge su upravo u Bogu pronalazile snagu za novi dan i novu borbu. Vjera im je davala nadu da će Hrvatska preživjeti i biti slobodna.
Zato hrvatske braniteljice nisu samo ratnice. One su simbol hrvatske odlučnosti, vjere i nepokolebljivosti. One su dokaz kako se ljubav prema Domovini dokazuje djelima a ne riječima.
Danas, više od tri desetljeća nakon pobjede u Domovinskom ratu, imamo dužnost govoriti o tim ženama. Imamo obvezu njihova imena prenositi novim naraštajima kako bi znali da sloboda nije darovana nego izborena. Da su hrvatsku državu stvarali i muškarci i žene. Da su uz hrvatske branitelje stajale i hrvatske braniteljice – hrabre ratnice koje su bile spremne dati sve za slobodu svoga naroda.
Kada danas gledamo hrvatski stijeg kako se ponosno vije nad slobodnom Hrvatskom, trebamo se sjetiti i njih. Trebamo se sjetiti Violete Antolić, Sanje Šale, Danke Dražine, Anele Teklić, Nevenke Topalušić, Vere Jurčević i tisuća drugih poznatih i nepoznatih hrvatskih braniteljica čija su imena možda ostala izvan udžbenika, ali nikada ne smiju ostati izvan hrvatskoga sjećanja.
Slobodna Hrvatska nije nastala samo hrabrošću muškaraca. Nastala je i zahvaljujući ženama ratnicama koje su, vođene vjerom, ljubavlju i domoljubljem, stale na prvu crtu obrane kada je Domovini bilo najpotrebnije.
I sve dok god postoji Hrvatska, živjet će i sjećanje na njezine hrabre braniteljice – žene koje su u najtežim danima naše povijesti pokazale da su ljubav prema Domovini, vjera i žrtva jače od svakog neprijatelja.
Mi smo imale privilegiju živjeti u vremenu heroja. Danas nam značenje te riječi pokušavaju ogaditi licemjeri koji nisu imali hrabrosti braniti Domovinu, a sve češće im podliježu i sami branitelji, ne shvaćajući da omalovažavanjem tuđeg herojstva omalovažavaju i sami sebe. A za procese koji su pred nama itekako je potrebno herojstvo, jer heroji nisu samo ratnici, nego i državnici (barem bi trebali biti), zakonodavci, umjetnici, svaka nacionalno osviještena Hrvatica i Hrvat koji se danas upuštaju u borbu za ostvarenje sna koji mnogi sanjahu stoljećima, a mi dosanjasmo devedesetih.
Bog blagoslovio hrvatske braniteljice i vječno čuvao uspomenu na njihovu žrtvu za slobodu hrvatskoga naroda. Nismo završile, nego smo tek na početku. Državu poput djece koju smo rodile valja postaviti na noge i usmjeriti. A ove Lijepe Naše, često vođene u pogrešnom smjeru iz neznanja ili drugih razloga, nikada se, kao ni rođenog djeteta nećemo odreći, nego s ljubavlju usmjeriti. Jer mi smo žene – majke – ratnice.
