U petak, 10. travnja, obilježena je uspomena na hrabrost hrvatske mladosti koja je davne 1947. godine podigla hrvatski barjak nad Marjanom, u vremenu kada je takav čin mogao značiti gubitak slobode i života. Bivši saborski zastupnik HDZ-a Petar Škorić na svom Facebook profilu najavio je kako će pokrenuti inicijativu da Split napokon dobije spomenik hrvatskoj hrabrosti i domoljublju — reljef koji bi prikazivao mlade rodoljube koji su srcem branili hrvatski stijeg kao simbol slobode.
Marjan, vječni čuvar Splita, i danas je tiha kulisa sjećanja na trenutak kada je mladost prkosno i ponosno podigla zastavu nade. Među njima posebno se ističe ime Frane Tente, čija je tragična sudbina postala trajni simbol mučeništva hrvatske mladosti i cijene plaćene za slobodu.
U nastavku prenosimo objavu Petra Škorića u cijelosti.
“Dana 10. travnja 1947. godine, u tadašnjoj FNRJ, skupina hrvatskih domoljuba skinula je jugoslavensku zastavu s zvijezdom petokrakom s vrha Marjana i na njezino mjesto podigla hrvatski barjak dug čak 18 metara.
U toj hrabroj akciji sudjelovali su: Frane Bettini (22), Ivica Bavčević (22), Nikola Pensa (22), Jelka Betica (42), Vlaho Zelinka (45), Borica Jonić (20), Ruža Anić (19), Katica Šanić (20), Jakov Kirigin (19), bogoslov Tomislav Karaman (21), Vjekoslav Matijević (20) i Frane Tente (19).
Taj čin bio je snažan izraz prkosa i otpora komunističkom režimu koji je u to vrijeme provodio represiju, nasilje i progon nad hrvatskim narodom.
U samoj izvedbi akcije istaknuli su se Frane Bettini, uz pomoć mladih Frane Tente i Vjekoslava Matijevića, koji su na vrhu Marjana skinuli jugoslavensku zastavu i podigli hrvatski stijeg kao simbol slobode i identiteta koji se na tom mjestu zadržao kao trajna simbolika do danas.
Reakcija vlasti bila je brza i nemilosrdna. Već krajem travnja započela su uhićenja. Prvi je uhićen Bettini 29. travnja, a do sredine svibnja svi su sudionici završili u splitskom zatvoru. Uslijedila je istraga obilježena teškim pritiscima i zlostavljanjem, a potom i brzo suđenje.
Okružni sud u Splitu 27. svibnja osudio ih je pod optužbama za djelovanje protiv državnog poretka. Teretilo ih se za pisanje parola, tiskanje i širenje letaka te za sam čin skidanja jugoslavenske zastave i podizanja hrvatske trobojnice.
Unatoč mladosti, svi su osuđeni na teške zatvorske kazne.
Posebno tragična sudbina zadesila je Franu Tentu, koji je kao devetnaestogodišnjak osuđen na pet godina zatvora. Nakon zatvora u Šibeniku i prisilnog rada na izgradnji pruge Šamac – Sarajevo, vraćen je u kaznionicu u Lepoglavi.
Ondje je bio izložen nehumanim uvjetima i brutalnim mučenjima. Tijekom zime zatvoren je u samicu bez stakla, gotovo bez odjeće, s okovima na nogama, u prostoriji čiji je pod bio poliven vodom kako bi se stvorio led.
Posljedice takvog postupanja bile su kobne. Prema dostupnim podacima, Frane Tente preminuo je u dvadesetoj godini života od teške bolesti uzrokovane tim uvjetima, najvjerojatnije upale pluća. Postoje i različiti zapisi o točnom datumu njegove smrti, no jedno je neupitno, to da mu je život oduzet u zatvorskom sustavu, kao posljedica zlostavljanja.
Njegova žrtva i sudbina cijele ove skupine ostaju trajno svjedočanstvo o represiji nad mladima koji su imali hrabrosti voljeti svoju domovinu.
Prisjetimo se danas Frane Tente i svih njegovih suboraca koji su zbog tog čina platili visoku cijenu.
Vrijeme je da Split i cijela Hrvatska dostojno obilježe njihovu žrtvu, kao podsjetnik na snagu ideala hrvatske mladosti i borbu za slobodu.
Prije sedam godina, pri kraju mandata HDZ-ove vlasti, na Gradskom vijeću prihvaćen je prijedlog da se ovaj događaj obilježi spomen-obilježjem u Splitu. Nažalost, ta inicijativa nikada nije realizirana zbog promjene vlasti.
Smatram da je došlo vrijeme da se ta ideja ponovno pokrene.
Moj osobni prijedlog je izrada kamenog ili brončanog reljefa koji bi prikazivao skupinu mladića i djevojaka kako zajedno ispred sebe čvrsto drže i dižu hrvatsku zastavu, kao simbol zajedništva, hrabrosti i ljubavi prema Domovini.
Ovim putem, kao član gradske Komisije za ulice, trgove i spomenike, pozivam građane, stručnjake i institucije da dostave svoje prijedloge, kako idejnog rješenja, tako i prijedloge lokacije na kojoj bi se takvo spomen-obilježje trebalo postaviti.
Također, pozivam povjesničare iz naše sredine da se uključe u temeljitu rekonstrukciju cijelog događaja i sudskog procesa te da razmotrimo mogućnost pokretanja postupka njihove rehabilitacije. Vrijeme je da se ovi događaji do kraja istraže, dokumentiraju i dostojno vrednuju.
Smatram da, nakon više od tri i pol desetljeća vlastite države, slobode i demokracije, postoji i moralna i društvena obveza da svi koji su podnijeli žrtvu i stradali u borbi za Hrvatsku dobiju zasluženu pravnu i društvenu satisfakciju.
Neka njihova hrabrost i žrtva budu trajni uzor mladim naraštajima da razumiju, cijene i nikada ne zaborave koliko je sloboda skupo plaćena.
Pamtimo!”
