Peto pokladno jahanje kroz Brnaze ove je nedjelje još jednom pretvorilo sinjsko prigradsko naselje u živopisnu pozornicu tradicije, zajedništva i emocije, ovoga puta posvećenu uspomeni na prerano preminulog Dina Jagnjića Žišku, sudionika svih dosad održanih manifestacija i jednog od ljudi koji su ovu priču pomagali graditi od prvog dana.
Ovogodišnje Pokladno jahanje u Brnazama nosilo je i snažan memorijalni pečat – jahači, organizatori i mještani okupili su se u čast Dina Jagnjića Žiške, koji je kroz prve četiri godine Pokladnog jahanja bio ne samo sudionik, nego i suorganizator te prepoznatljivo lice manifestacije. Njegov prerani odlazak obilježio je ovogodišnje izdanje tihom tugom, ali i ponosom, jer povorka konjanika, zaprega i prijatelja na simboličan je način pokazala da njegovo ime i trag ostaju duboko upisani u brnašku tradiciju.
Konjanici iz cijele Cetinske krajine i Dalmacije
Peto Pokladno jahanje kroz Brnaze, u organizaciji Udruge Naše Brnaze, okupilo je oko 80 konjanika i tri zaprege, a u povorci su sudjelovali ljubitelji konja iz cijele Cetinske krajine i šire Dalmacije. Među sudionicima su bile i djevojke iz Sinja i Splita, koje svoje konje drže u brnaškim i sinjskim štalama, a posebnu pozornost privukli su najmlađi jahači – sedmogodišnja Maris iz sela Kladnjice u Općini Lećevica te Pave, sin alkara Frane Ivkovića, koji su pokazali da se tradicija prenosi na najmlađe već od ranog djetinjstva.
Okupljanje sudionika odvijalo se na Meljači, gdje je povorku i sve prisutne pozdravio gradonačelnik Grada Sinja Miro Bulj, naglasivši važnost očuvanja ovakvih običaja i povezanosti sinjskog kraja. Uz konjanike i zaprege, u Brnaze su zbog Pokladnog jahanja stigli i brojni posjetitelji, pa su neki put do ovog sela prešli čak i s dalmatinskih otoka, što potvrđuje da je manifestacija prerasla lokalne okvire i postala događaj koji privlači ljude iz čitave regije.
Povezivanje zaseoka i čuvanje običaja
Projekt Pokladnog jahanja pokrenut je s jasnom idejom – okupiti uzgajivače i ljubitelje konja, ali i povezati brnaške zaseoke jednim zajedničkim događajem koji vraća život na ulice i dvorišta. Povorka je i ove godine krenula s Meljače te ulicama Brnaza, uz postaje kod domaćina koji su, u duhu starih običaja, otvarali svoja dvorišta i nudili domaće zalogaje i piće, pretvarajući svako zaustavljanje u mali, intimni susret gostoprimstva i pjesme.
Pokladno jahanje dio je široke hrvatske tradicije, nastale još u vremenima čuvanja granice na Savi, kada su svečano odjeveni graničari u jahanju i pjesmi obilazili domaćine i druge postaje. Danas, u Brnazama, taj se običaj zrcali kroz spoj konja, narodne nošnje, pjesme i zajedništva, a svaka nova godina donosi sve veći broj sudionika i posjetitelja koji upravo zbog ove manifestacije dolaze u mjesto u zaleđu Sinja.
Glazba, druženje i atmosfera
Uz gostoprimstvo mještana, za dobru zabavu i glazbeni ugođaj bio je zadužen brnaški Duo Thunder, koji je svojim nastupom pratio povorku i kasnije druženje. Nakon obilaska Brnaza, druženje se nastavilo u Domu kulture u Brnazama, gdje je uz pjesmu i bogatu gastronomsku ponudu pokladna nedjelja potrajala do kasnih sati, pretvarajući manifestaciju u susret generacija – od najmlađih jahača do starijih čuvara običaja.
Videozapisi s Pokladnog jahanja, koje je zabilježio Petar Malbaša, vjerno prenose atmosferu – živost povorke, zvuk kopita po asfaltu, dječji smijeh, pjesmu i uzbuđenje publike uz cestu, stvarajući dojam kao da ste i sami stajali uz stazu dok povorka prolazi. Dinamika kadrova, mijena svjetla i pokreta te hvatanje spontanih trenutaka daju tim snimkama dokumentarni, ali i emotivan ton, kakav ovakvoj manifestaciji i priliči.
Oko koje voli Cetinsku krajinu
Fotografije s ovogodišnjeg Pokladnog jahanja, također djelo Petra Malbaše, posebno se ističu – njegov prepoznatljiv potpis vidi se u načinu na koji kombinira tradicijske motive, izraze lica i pokret konja u jedan skladan kadar. U svakom se prizoru osjeća poštovanje prema konju, čovjeku i prostoru Cetinske krajine – od detalja sinjske narodne nošnje do trenutka kada najmlađi jahači ponosno prolaze pokraj okupljene publike, fotografije ne samo da dokumentiraju događaj nego ga čine trajnom vizualnom kronikom Brnaza i ljudi koji ovaj običaj čuvaju i prenose.
