Posjet srpskog ministra haaškom osuđeniku i ratnom zločincu Ratku Mladiću i traženje da ga se pusti na slobodu iz humanih razloga zbog liječenja, rasplamsao je val ogorčenja u Hrvatskoj — među glasovima koji se dižu i onaj je Sandre Rapčak, žene čije djetinjstvo su ukrali četnici.
Dok Srbija traži slobodu za čovjeka kojeg je Međunarodni sud osudio za genocid nad više od osam tisuća ljudi, njene žrtve i dalje čekaju — ne na privilegije, već na osnovnu istinu o sudbini svojih nestalih. Srpski ministar pravosuđa Nenad Vujić posjetio je 20. travnja haškog osuđenika Ratka Mladića te zatražio od Rezidualnog mehanizma da mu se omogući liječenje na slobodi iz humanitarnih razloga — potez koji je u Hrvatskoj izazvao val kritika i ogorčenja. “Postoje svi uvjeti za to, a Srbija je spremna dati i dodatna jamstva“, izjavio je Vujić, ne osvrćući se pritom na tisuće obitelji koje Mladić zavio u crno.
Među onima koje je ta vijest pogodila u srž je i Sandra Rapčak — žena koja zločine četnika i JNA vojske ne poznaje iz knjiga ili arhivskih snimaka, već iz vlastitog, bespovratno osakaćenog djetinjstva. Zarobljena s nepunih dvije godine zajedno s majkom i bakom, bila je prisiljena svjedočiti zvjerstvima koja ni odrastao čovjek ne bi trebao vidjeti. Njezinu majku su pred njom i bakom silovali četnici, a Sandra još uvijek traga za ocem kojega su ubili i tko zna gdje i kako pokopali.
Upravo njezina objava, koja je snažno odjeknula na društvenim mrežama, potaknula je i ovaj tekst u kojem u nastavku prenosimo cijelu Sandrininu objavu.
“Ratko Mladić bit će zapamćen kao jedan od najvećih ratnih zločinaca i krvoloka 20. stoljeća! Povijest pamti zločince, posebice one koji su počinili genocid, a njegova djela to svakako jesu. Svoj krvavi pohod krenuo je u Hrvatskoj u ljeto 1991. godine kada je postavljen za zapovjednika Kninskog korpusa Jugoslavenske narodne armije koji je aktivno pomagao pobunjenim hrvatskim Srbima. Ratko Mladić svoj je put započeo u Hrvatskoj – etničkim čišćenjem sela u dalmatinskom zaleđu i granatiranjem civilnih ciljeva u dalmatinskim gradovima. U kolovozu 1991. Kninski korpus i pobunjeni hrvatski Srbi sa 1.600 granata, uključujući i 16 zabranjenih kasetnih bombi uništavaju i zauzimaju hrvatsko selo Kijevo, za što je Mladić u odsutnosti pravomoćno osuđen na 20 godina. Uslijedilo je artiljerijsko, raketno i zračno djelovanje po području općina Vrlika i Sinj kojom prigodom je bilo masovnog razaranja i ljudskih žrtava, a koje je Mladić naredio. Slijedi napad na Potravlje, Satrić i Dabar i napad na Šibenik u rujnu, od listopada pa sljedeća tri mjeseca žestoki napadi na Zadar i okolna mjesta, gdje je najkrvaviji napad na selo Škabrnja u Ravnim kotarima 18. studenog, kada je ubijeno 48 civila i 15 branitelja. Svoj krvavi pohod nastavlja u susjednoj BiH: genocid u Srebrenici gdje je odgovoran za ubojstvo više od 7000 osoba, među kojima i djecom ; okupacija Sarajeva što je rezultiralo tisućama mrtvih ; progon i etničko čišćenje Hrvata i Bošnjaka.
Jesu li u navedenim zločinima prekršena ljudska prava?
Srbija umjesto da se srami vlastitih zločinaca, oni ih danas propagiraju. Krivac za to je trenutna vlast u Srbiji. Što očekivati od čovjeka koji je i sam tada održao govor u Glini? Koji je na državnoj televiziji pravoslavni Božić slavio uz četničke pjesme i još jednog krvnika?
Lažni moralisti i humanitarci danas plasiraju priče kako bi zbog zdravstvenog stanja i ljudskih prava osuđenog ratnog zločinca i krvoloka trebalo pustiti?! Isti ti zaboravljaju da u temeljna ljudska prava spada i pravo na istinu pa vas ovom prilikom, vodeći se načelom poštivanja ljudskih prava, još jednom podsjećam da dostavite podatke o nestalim osobama iz Domovinskog rata!
Nikome ne želim zlo niti mrzim, svima neka nam Bog sudi. I svima nek nam se na naš sudnji dan deseterostruko naplati sve ono što smo činili za života – i dobro i loše. Za zločince kakav je Ratko Mladić, deveti krug pakla je preblag..
