U Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite Porin u Zagrebu, Božić nije prošao mirno. Naprotiv — pretvorio se u grotesknu scenu koja bi, da nije stvarna, zvučala kao loša komedija. Dvoje stranaca, 38-godišnja državljanka Rusije fizički je i verbalno napala zaštitare, a u središtu incidenta našlo se nesvakidašnje “oružje” – umjetno spolovilo dužine 30 centimetara. A, sve je mobitelom zabilježio 32-godišnji tražitelj azila.
Prema informacijama koje je objavio Jutarnji list, Ruskinja V. A. bila je vidno pripita. U vrijeme ručka vikala je na zaštitare, vrijeđala ih i psovala im majku, neprestano im pokazujući srednji prst. Kad su je pokušali smiriti, iz torbe je izvukla seksualno pomagalo i počela njime udarati zaštitara po rukama te mu mahati pred licem. Scena, kakve ni najmaštovitiji satiričari ne bi smislili, eskalirala je pred očima ostalih štićenika Porina.
Ne zaustavivši se na tome, izašla je na parkiralište, izudarala automobil nogom, pa se vratila do pulta recepcije, nastavljajući lupati rukama i vikati. U međuvremenu, 32-godišnji tražitelj azila A. S. odlučio je sve snimiti mobitelom, iako je to u Porinu izričito zabranjeno. Dok je snimao, vrijeđao je zaštitare i pokazivao im srednji prst, a situacija je uskoro izmakla kontroli.
Pozvana je policija, a zaštitari su morali uporabiti sredstva prisile. Dok su čekali dolazak službenih osoba, Ruskinja je istrgnula iskaznicu s vrata zaštitarke i bacila je preko ograde na ulicu. Oboje su uhićeni i Božić i Štefanje proveli su u policijskoj postaji.
Prekršajni sud ih je kaznio s 30 dana zatvora uvjetno, uz jednogodišnji rok provjeravanja. Policija će azilantu vratiti oduzeti mobitel marke Samsung, dok će Ruskinja trajno ostati bez svog “oružja” – umjetnog spolovila. Sud je pritom naglasio da joj se oduzimanje igračke neće naplatiti, kao ni troškovi postupka.
I dok javnost kroz smijeh gleda ovaj apsurdni slučaj, nije lako oteti se dojmu da on otvara i neka ozbiljnija pitanja: tko su sve ljudi koji u Hrvatskoj traže azil, kako se ponašaju u državnim objektima te gdje je granica naše tolerancije? Jer, ako su “božićne scene” u Porinu novi standard javnog reda, možda bismo trebali preispitati kako sustav nadzire – i tko ga sve koristi.
