Prije točno 35 godina, 28. travnja 1991. godine, u Splitu je osnovana 4. gardijska brigada Hrvatske vojske. Postrojba koja će ući u povijest pod imenom “Pauci”. Postrojba koja će platiti slobodu Dalmacije i cijele južne Hrvatske cijenom od gotovo dvije stotine života. Danas im dugujemo sjećanje. I tisuću puta više od toga.
Hrvatska 1991. je bila zemlja na rubu. Bivša Jugoslavija raspadala se uz zvuk oružja, a Dalmacija je stajala pred prijetnjom koja nije bila apstraktna – bila je stvarna, naoružana i sve bliža. U takvim okolnostima mladi Splićani, Kaštelani, Sinjani, Imoćani i Drnišani nisu čekali da netko drugi učini nešto. Prijavili su se sami.
Bili su to hrvatski redarstvenici, studenti, sportaši i obični radnici. Nitko ih nije tjerao. Mnogi nisu imali nikakvo vojno iskustvo. Imali su samo odlučnost – i nju su pretvorili u ono što je 4. gardijska brigada postala – elitnu borbenu postrojbu koja je prošla kroz neke od najtežih bitaka Domovinskog rata.
Kruševo, Maslenica, Oluja – put koji se mjeri krvlju
Već u srpnju 1991. “Pauci” su se borili kod Kruševa. Od tada, njihov ratni put nije poznavao stanku. Šibenik, Zadar, Sinj, Drniš, Vrlika, Dubrovnik – nema dijela južne Hrvatske koji nije osjetio njihovu prisutnost i žrtvu.
Operacija Maslenica 1993. bila je jedna od najzahtjevnijih. Gardisti su pod najtežim uvjetima uspjeli presjeći opsadu i ponovo spojiti sjever i jug Hrvatske. Bila je to vojna pobjeda, ali i nešto daleko više – dokaz da Hrvatska neće klečati.
Završni akordi došli su u „Oluji” 1995. “Pauci” su ušli u Knin. Sloboda je konačno imala adresu.
Andrija Matijaš Pauk – čovjek koji je dao brigadi dušu
Teško je govoriti o 4. gardijskoj brigadi bez Andrije Matijaša Pauka. Tenkovski časnik iz Sinja, zapovjednik koji je bio uz svoje ljude u svakom trenutku – bio je ono što mnoge postrojbe nikad ne dobiju – pravu dušu.
Njegovo ime dalo je brigadi nadimak. Njegova crvena beretka postala je simbol. A njegova pogibija – 9. listopada 1995., u operaciji „Južni potez”, samo tjedan i pol nakon ulaska u Knin – ostaje jedan od najtužnijih trenutaka cijelog Domovinskog rata.
Pao je za slobodnu Hrvatsku. Ostao je u njoj zauvijek.
Brojke koje se ne smiju zaboraviti
Kroz 4. gardijsku brigadu prošlo je oko sedam tisuća ljudi. Između 193 i 196 gardista poginulo je u obrani i oslobađanju domovine. Ranjeno ih je više od 1.500. Nekolicina se i danas vodi kao nestala.
Svaki od tih brojeva ima ime. Svaki ima obitelj. Svaki ima grad iz kojeg je otišao braniti Hrvatsku.
35 godina kasnije
Danas, 28. travnja 2026., Split i Dalmacija obilježavaju 35. obljetnicu osnutka postrojbe koja je bila, i ostaje, jedan od najvećih simbola hrvatskog otpora i pobjede.
“Pauci” su odavno dali sve što se moglo dati. Jedino što im mi možemo uzvratiti jest da ne zaboravimo. Da ne dopustimo da njihova žrtva postane samo redak u udžbeniku.
Jer sloboda nije besplatna. Oni su to znali bolje od svih nas.
Vječna im slava i hvala.
