Rast cijena u Hrvatskoj izazvao je niz špekulacija o uzrocima i mogućim rješenjima, pri čemu se glavni krivci traže među trgovcima, dobavljačima.
Inflacija u Hrvatskoj posljednjih godina postala je jedno od ključnih pitanja koje zaokuplja pažnju građana, gospodarstvenika i političara. Nakon što je u siječnju 2023. uveden euro kao službena valuta, mnogi su očekivali stabilizaciju cijena i poticaj gospodarstvu, no stvarnost se pokazala drugačijom. Rast cijena u Hrvatskoj izazvao je niz spekulacija o uzrocima i mogućim rješenjima, pri čemu se glavni krivci traže među trgovcima, dobavljačima, ali i u globalnim ekonomskim okolnostima.
Uzroci velike inflacije
Velika inflacija u Hrvatskoj nije rezultat jednog faktora, već kombinacije globalnih i lokalnih čimbenika. Globalno, energetska kriza izazvana ruskom invazijom na Ukrajinu značajno je podigla cijene energenata, što je lančano povećalo troškove proizvodnje i transporta. Pandemija COVID-19 dodatno je poremetila globalne opskrbne lance, povećavši cijene sirovina i proizvoda. Hrvatska, kao mala i uvozno orijentirana zemlja, posebno je osjetljiva na takve poremećaje.
Lokalno, uvođenje eura dodatno je pojačalo pritisak na cijene. Iako je teoretski prelazak na euro trebao biti neutralan u smislu cijena, praksa je pokazala drugačije. Mnogi trgovci i uslužne djelatnosti zaokružili su cijene naviše prilikom konverzije, opravdavajući to zaokruživanjem na „psihološki prihvatljive“ iznose. Na primjer, proizvodi koji su prije uvođenja eura koštali 7 kuna sada se prodaju za 1 euro, što predstavlja povećanje od više od 10%.
Koliko su porasle cijene od uvođenja eura?
Statistički podaci pokazuju da su cijene u Hrvatskoj od uvođenja eura porasle za prosječno 12-15%, iako se taj broj razlikuje ovisno o sektoru. Hrana i piće zabilježili su najveće povećanje, s porastima od 15-20% u nekim kategorijama. Usluge, posebice one u turizmu, također su doživjele značajan skok, što je dodatno opteretilo kućne budžete.
Trgovci ili dobavljači?
Pitanje o tome tko snosi glavnu odgovornost za rast cijena – trgovci ili dobavljači – izaziva mnoge rasprave. Trgovci se često optužuju za neopravdano podizanje marži i iskorištavanje situacije, no oni odgovaraju kako su im dobavljači povećali cijene sirovina i proizvoda, što su bili prisiljeni prenijeti na potrošače. Analize pokazuju da su neki trgovci zaista iskoristili priliku za povećanje zarade, ali dio odgovornosti leži i na globalnim dobavljačima koji su suočeni s povećanim troškovima proizvodnje i logistike.
Utjecaj politike i moguća rješenja
Hrvatska Vlada suočena je s izazovom kako zaustaviti rast cijena i ublažiti udar na građane. Među mjerama koje su već poduzete su ograničavanje cijena određenih osnovnih namirnica i energenata te subvencije za najugroženije skupine, no Vlada može i privremeno odrediti maksimalnu dopuštenu maržu za osnovne proizvode, poput hrane, goriva i lijekova.
Jedan od ključnih poteza mogla bi biti veća kontrola nad poslovnim praksama trgovaca i dobavljača gdje bi se akcent stavio na transparentnost cijena, odnosno praćenje kretanja cijena od proizvođača do trgovca koje može pomoći u otkrivanju neopravdanih povećanja. Uvođenje transparentnih platformi za praćenje cijena moglo bi omogućiti potrošačima bolju informiranost i povećati pritisak na trgovce da održavaju konkurentne cijene.
Uvođenje strožih inspekcija i sankcija za neopravdano povećanje cijena, također, može spriječiti manipulacije na tržištu.
Kako ovakve mjere mogu pomoći u kratkom roku, treba poraditi i na dugoročnim rješenjima koja zahtijevaju sustavniji pristup. Naime, važno je poticati domaću proizvodnju i smanjiti ovisnost o uvozu, što bi dugoročno stabiliziralo cijene.
Vlada bi, primjerice, mogla razmotriti povećanje subvencija za domaće poljoprivrednike kako bi se smanjila ovisnost o uvozu i time povećala domaću ponudu hrane. Naime, poticanje domaće proizvodnje ključnih proizvoda smanjuje troškove transporta i uvoza te automatski utječe i na konačnu cijenu. Razvoj lokalnih proizvođača i malih trgovaca smanjuje ovisnost o velikim dobavljačima i trgovinskim lancima. Vlada bi se mogla pozabaviti i pitanjem zašto strani trgovački lanci u matičnim zemljama imaju niže cijene već u Hrvatskoj, ali i rješenjem ovog problema.
Inflacija u Hrvatskoj rezultat je kombinacije globalnih i lokalnih faktora, od energetske krize i poremećaja u opskrbnim lancima do uvođenja eura i ponašanja domaćih trgovaca. Iako je situacija složena, postoje konkretne mjere koje bi Vlada mogla poduzeti kako bi ublažila posljedice i stabilizirala gospodarstvo. Ključ uspjeha bit će u ravnoteži između zaštite potrošača i osiguravanja stabilnih uvjeta za poslovanje. U konačnici, suradnja svih aktera – Vlade, gospodarstvenika i građana – bit će presudna za prevladavanje ovog izazova.
