Kad god pomislimo da nas travanjsko vrijeme više ne može iznenaditi, Uskrs nas podsjeti koliko je hrvatsko proljeće nepredvidivo. Od snježnih nanosa i orkanske bure do uporne kiše i juga, a onda iznenadnog sunca, povijest uskrsnih blagdana pokazuje da je vrijeme često najnepozvaniji, ali i najzanimljiviji gost za blagdanskim stolom.
Proljeće u Hrvatskoj poznato je po svojoj ćudljivosti, a Uskrs često pada upravo u razdoblje kada se zima i ljeto još uvijek nadmeću za prevlast. Ovogodišnji Uskrs, 20. travnja, još jednom potvrđuje tu reputaciju: umjesto sunca dani pred blagdan bili su obilježeni upornim jugom, kišom. More je bilo uzburkano, obala pod meteoalarmima zbog olujnog juga, a nebo nad Hrvatskom bilo je uporno sivo, s povremenim pljuskovima i grmljavinom. No, na sreću sunce je provirilo i obasjalo nebo u popodnevnim satima Velikog petka, a tu i danas na drugi dan šutnje i nade.
No, Uskrs je kod nas više puta bio sinonim za meteorološka iznenađenja. Drugim riječima, najveći kršćanski blagdan više je puta došao u znaku prevrtljivog vremena. Tako povijest bilježi niz uskrsnih blagdana koji su ostali zapamćeni po iznimnim vremenskim prilikama, često mnogo zimskijima od očekivanog vremena za doba godine.
Jedan od najupečatljivijih bio je Uskrs 2015. godine. Tada je snijeg zabijelio planine, na Zavižanu ga je bilo više od 80 centimetara, a bura je na Jadranu rušila rekorde, s udarima do 160 km/h. Promet je bio u prekidu, a planine Dalmacije, poput Biokova i Mosora, podsjećale su na siječanj, a ne na travanj. Samo tri godine ranije, 2012., ciklona Lidija donijela je snijeg čak do mora u Dalmaciji – Makarska i okolica osvanule su pod bijelim pokrivačem, a jaka bura dodatno je pojačala dojam da proljeće još nije stiglo. Tada su, nažalost, nevrijeme i grmljavina odnijeli i ljudske živote.
Još dalje u prošlost, Uskrs 1996. godine, 7. travnja, donio je rekordne količine snijega u Zagrebu – Maksimir je brojao 20 centimetara, a Grič devet, što su apsolutni travanjski rekordi. Snijeg je prekrio i druge dijelove sjeverne i središnje Hrvatske, dok je Jadran bio pod udarima jake bure. Posebno se pamti i kasni Uskrs 1954. godine, 18. travnja, kada su snijeg, mraz i orkanski vjetrovi poharali zemlju. Lika je tada bilježila snježne zapuhe visoke i do dva i pol metra, a posolica na otoku Rabu uništavala je usjeve.
Svi ovi primjeri potvrđuju da nestabilno, pa i ekstremno vrijeme oko Uskrsa nije dio klimatskih promjena. Uskrs pod snijegom, s burom ili olujom, nije rijetkost – povijest nam pokazuje da su naši preci znali tražiti toplo skrovište i u travnju, baš kao što mi danas tražimo zaklon od juga i kiše.
Proljetni blagdani u Hrvatskoj, čini se, rijetko prolaze bez iznenađenja – bilo da nas iznenadi zima, bilo da nas, kao ove godine, prati uporna južina i kišoviti oblaci, a onda na radost svih zasja sunce. U svakom slučaju, Uskrs uvijek donosi nadu.
