Kada hrvatski branitelji organiziraju neki skup ili nešto drugo vezano uz Domovinski rat, na sve strane trebaju i moraju moljakati sredstva, pa čak i za svijeće i vijence! Nasuprot tome, Grad Zagreb je samo ove godine, dao više od 3 milijuna eura tzv. civilnim udrugama, za koje manje-više nikada niste ni čuli, ali svaka od njih (za razliku od brojnih braniteljskih udruga) ima svoje radne prostore, koje uživaju besplatno ili uz minimalnu naknadu. Mediji pišu da su te udruge uglavnom povezane s političkom strankom Možemo, da s njima dijele iste vrijednosti i ideologiju, što nije daleko od istine.
Relativno često možemo čuti ili pročitati kako ima previše Udruga proizašlih iz hrvatskog obrambenog Domovinskog rata te da bi najbolje bilo da se one ujedine, poput recimo SUBNOR-a (gdje su svi i dalje za partiju, Tita i propalu Jugoslaviju).
Stoga, čak i objavljuju neki, da ne žele ni pomagati pojedine braniteljske udruge, dok ih je tako veliki broj.
Istina je međutim da u Hrvatskoj zaista postoji (pre)veliki broj braniteljskih udruga, ali je činjenica da tek relativno mali broj njih uživa neku značajniju potporu države, općina ili županija.
Na veću i dostatnu potporu uglavnom mogu računati, prije svih, stradalničke udruge, poput ratnih vojnih invalida, oboljelih od PTSP-a, potom udruge udovica i djece poginulih branitelja. U tu kategoriju ubrajaju se i udruge koje djeluju u Vukovaru i ostalim ratom zahvaćenim područjima te udruge nestalih, ratnih brigada i udruge hrvatskih dragovoljaca.
Kad su se, najviše krajem Domovinskog rata, udruge počele osnivati, da se ne lažemo, onima na i oko vlasti i te kako je bilo stalo da ih bude što više, sve po onom – zavadi pa vladaj, jer je malo kome odgovaralo, baš kao i danas da postoji jedna čvrsta, krovna udruga, na čijem bi čelu bili istinski junaci Domovinskog rata, od kojih se jedan dio nažalost „prodao“ pojedinim političkim i inim strankama i koji samim time čine veliku, ogromnu štetu istinskim hrvatskih domoljubima u zemlji i inozemstvu.
Međutim, dok se „svi“ okreću i brinu oko djelovanja pojedinih braniteljskih udruga (da njih nema malo bi tko bi zapalio svijeću prigodom obljetnica smrti naših suboraca) nitko ne spominje da je u Hrvatskoj registrirano nekoliko desetaka tisuća različitih udruga, od vinogradara do ptica pjevica, od kojih mnoge od države primaju daleko značajnija sredstva za svoj rad nego većina braniteljskih udruga.
A, što je s civilnim udrugama?
Evo, primjera radi, malo tko postavlja pitanje i malo kome smeta što u nas djeluje veliki broj tzv. udruga civilnog društva, od kojih je većina također umnogome povezana s onima na vlasti.
Gradonačelnik Grada Zagreba konkretno je potekao iz jedne takve udruge, koja se zvala Zelena akcija, a čak je bio i čelnik udruge Institut za političku ekologiju!
Ti koji djeluju u tzv. civilnim udrugama, za vrijeme Domovinskog rata (svaka čast izuzecima) uglavnom su ispijali kapučino i bavili se organiziranjem „vrtnih zabava“, jer kako piše u njihovim programima, oni su „za slobodu i demokraciju“, njih rat te mrtvi i ranjeni ne zanimaju. Kad ste primjerice čuli da je neka tzv. civilna udruga podigla spomen ploču nekom poginulom hrvatskom branitelju ili da su kao udruga sudjelovali na obljetnicama vezanim uz Domovinski rat? Nikada nismo čuli ni da su takve udruge pomogle nekom hrvatskom ratnom stradalniku…
Grad Zagreb, podijelio više od 3 milijuna eura tzv. civilnim udrugama,
Samo ove godine, samo Grad Zagreb, dao je više od 3 milijuna eura tzv. civilnim udrugama, za koje manje-više nikada niste ni čuli, ali svaka od njih (za razliku od brojnih braniteljskih udruga) ima svoje radne prostore, koje uživaju besplatno ili uz minimalnu naknadu.
Evo, spomenut ćemo tek manji broj tzv. civilnih udruga koje se bore za „slobodu i demokraciju“ i čije aktivnosti plaćaju hrvatski građani:
Dakle, ove godine Autonomni kulturni centar – Attacki dobio je samo od Grada Zagreba za svoje aktivnosti 134.180 eura, udruga Bacači sjenki 58.000 eura, udruga Hulahop 157.000 eura, udruga Kontejner- Biro suvremene umjetničke prakse 184.850 eura, Centar za ženske studije 74.200 eura, Domino 235.100 eura, Prostor radne i medijske kulture K-zona (portal Vox Feminea) 65.650 eura, Fotografska udruga Organ vida 45.500 eura, Mreža antifašistkinja Zagreb 19.150 eura, Studio Panagolin 45.730 eura, Factum-hrvatska nezavisna dokumentarna produkcija 208.000, Kurziv-Platforma za pitanja kulture, medija i društva 80.103, Kontejner – Biro suvremene umjetničke prakse 184.850, Blok- Lokalna baza za osvježenje kulture 107.680, udruga Bijeli val 93.150, udruga Preuredi moju pumpu 14.000, Operacija Grad 55.000, udruga Kulturtreger 155.196, Umjetnička organizacija Malo sutra 28.750, Umjetnička organizacija 21:21 53.000 eura, i tako dalje i tako redom. Za ovogodišnji Zagreb Pride osigurano je 27.000 eura!
Mediji pišu da su te udruge uglavnom povezane s političkom strankom Možemo, da s njima dijele iste vrijednosti i ideologiju, što nije daleko od istine.
E, sad kad bi se na to nadovezala sredstva koja od države primaju tzv. “nezavisne“ udruge Srpskog narodnog vijeća, e dragi naši branitelji-za koga i za kakve interese ste se vi borili?
Pored toga, kako to da nitko ne postavlja pitanje- zašto se ne ujedine tzv. civilne udruge (da se malo našalimo) na čijem bi čelu bili oni koji zastupaju stavove LGBT i rodne ideologije, koji sve više iskaču u prvi plan.
Kad hrvatski branitelji organiziraju neki skup ili nešto drugo vezano uz Domovinski rat, na sve strane trebaju i moraju moljakati sredstva, pa čak i za svijeće i vijence!
A ovi koji se „bore za slobodu i demokraciju“, kojima je mrsko i odslužiti tečaj za obrambenog vojnika samo da nam se još u lice i ne smiju!
E, naši branitelji, zašto ste vi dali krv i svoje živote!