Jutros su pod vrhom Tosca u Julijskim Alpama završeni najteži trenuci jedne potrage koja je danima držala u neizvjesnosti obitelji i prijatelje. Slovenski gorski spašavatelji, iscrpljeni ali odlučni, pronašli su dvojicu nestalih planinara – braću Roka i Andriju Kovačev iz Kaštel Lukšića – koje je jučer zatrpala lavina. Vijest, nažalost, nije imala sretan završetak.
Prema riječima Mihe Arha, voditelja akcije i predsjednika Društva gorske službe spašavanja Bohinj, braća su pronađena duboko pod snijegom, jedan na metar, drugi na metar i pol. Za prvog je helikopter uspio osigurati transport prema dolini, dok za drugog operacija prijenosa još traje. Strmi, kameniti teren i stjenovite jaruge usporili su rad spašavatelja, koji su i sami preuzimali veliki rizik u uvjetima prijetećih novih lavina.
“Nažalost, sva trojica hrvatskih planinara zahvaćenih lavinom su preminuli. Izražavam iskrenu sućut članovima obitelji,” izgovorio je Arh, svjestan da izgovorene riječi nose teret goleme tuge.
Ova tragedija duboko je pogodila ne samo obitelj i prijatelje, nego i dvije zajednice – dalmatinsku obalu odakle su braća polazila na svoje planinarske avanture, te slovenske spašavatelje koji su uložili sve moguće resurse ne bi li se potragom vratila nada. Na terenu su bili i visoki državni dužnosnici; slovenski ministar unutarnjih poslova Boštjan Poklukar i hrvatski ministar Davor Božinović osobno su pratili tijek akcije i koordinaciju timova.
Podno Tosca i dalje vladaju teški vremenski i snježni uvjeti, a opasnost od novih lavina ostaje visoka. Unatoč tragediji, spašavatelji nastavljaju rad na sigurnosnim mjerama i praćenju stanja kako bi se spriječile nove nesreće.
Braća iz Kaštel Lukšića ostat će zapamćena ne samo po svojoj ljubavi prema planinama, već i po zajedništvu koje ih je pratilo do posljednjeg koraka. Njihov odlazak podsjetnik je da priroda, koliko god očaravala ljepotom, nosi i nepredvidivu snagu – onu kojoj se čovjek mora prilagoditi i pred kojom mora pokazati poniznost. Danas su Julijske Alpe tihe, ali njihova tišina nosi glas tuge koji će odzvanjati još dugo, u srcima onih koji su ih poznavali i voljeli.
I Kaštel Lukšić je jutros obavijen tišinom i tugom. Roditelji i obitelj dvojice braće izgubili su ono najvrijednije – dva sina i brata koji su dijelili istu strast, iste staze i istu hrabrost. Nema riječi koje mogu ublažiti njihovu patnju, ali postoji misao koja se tiho prenosi među susjedima i prijateljima: braća su otišla zajedno, onako kako su i živjela – jedan uz drugog.
U ime nas čiji su sinovi i kćeri rasli s Rokom i Andrijom kao i svih stanovnika Kaštel Lukšića, upućujemo iskrenu i duboku sućut roditeljima i obitelji. Dijelimo s vama ovu bol i stojimo uz vas, u nadi da će ljubav i uspomene na njihovu dobrotu, vedrinu i snagu biti svjetlo koje će vas voditi kroz tamu vremena bez njih.
Neka vas utješi spoznaja da su njihovi koraci ostavili trag – u planinama koje su voljeli i u srcima svih nas koji ćemo ih zauvijek pamtiti.
