Sveti Juraj, čiji se blagdan slavi 23. travnja, jedan je od najpoznatijih i najštovanijih svetaca u kršćanskoj tradiciji, a posebno je omiljen među Hrvatima. Njegovo ime nose brojna mjesta, crkve i kapelice diljem Hrvatske, a proslava Jurjeva duboko je ukorijenjena u narodnim običajima i vjerovanjima.
Juraj je povijesna osoba, rođen u 3. stoljeću u Kapadociji, tadašnjoj Palestini, u plemićkoj obitelji. Kao mladić postao je rimski vojnik i časnik, poznat po svojoj hrabrosti i pravednosti. U vrijeme cara Dioklecijana, koji je progonio kršćane, Juraj je javno istupio u obranu kršćana i vjere, zbog čega je bio izložen strašnim mukama i na kraju pogubljen 23. travnja 303. godine. Njegova smrt i čudesna ozdravljenja tijekom mučenja nadahnuli su mnoge da prihvate kršćanstvo.
Legenda o zmaju
Najpoznatija legenda vezana uz sv. Jurja je ona u kojoj ubija zmaja i spašava princezu. Prema predaji, u blizini grada Silene živio je zmaj koji je terorizirao stanovnike, tražeći svakodnevno ljudske i životinjske žrtve. Kad je na red došla kraljeva kći, pojavio se Juraj, suočio se sa zmajem, kopljem ga savladao i spasio djevojku. Kao uvjet za spas, tražio je da se kralj i svi stanovnici obrate na kršćanstvo. Ova legenda, iako nastala tek u srednjem vijeku, postala je simbol pobjede dobra nad zlom, vjere nad poganstvom, i često se tumači kao alegorija kršćanske borbe protiv zla.
Jurjevo u hrvatskoj tradiciji
Jurjevo je u Hrvatskoj puno dublje od crkvenog blagdana – to je dan koji označava dolazak proljeća, buđenje zemlje i početak nove poljoprivredne godine. Sveti Juraj je zaštitnik zemlje, usjeva, zelenila, stoke (posebno konja), pastira, ratara i vojnika. Na Jurjevo se stoka prvi put izvodila na pašu, kitila vijencima od proljetnog cvijeća, a vjerovalo se da će ti vijenci štititi životinje od bolesti cijele godine.
Posebno su zanimljivi jurjevski ophodi – povorke mladih (tzv. “zeleni Juraj”) koji obilaze selo, pjevaju jurjevske pjesme i nose zelene grančice, vjerujući da donose plodnost i zaštitu svakom domu. Središnji događaj je paljenje jurjevskog krijesa, oko kojeg se okuplja cijelo selo, pjeva, pleše i preskače vatru radi zaštite od bolesti i zla. Pepeo i ugarci krijesa bacali su se u polja za dobru žetvu.
Manje poznata zanimljivost
Jedan od manje poznatih običaja vezanih uz Jurjevo, koji se dugo održao u nekim hrvatskim krajevima, jest običaj križićanja ili tetoviranja na sam Jurjevdanski dan. Djeci i mladima bi se na ruku, rame ili čelo urezivao mali križ, vjerujući da će ih to štititi od bolesti i nesreće tijekom godine. Ovaj običaj, iako danas gotovo nestao, svjedoči o dubokoj simbolici i važnosti svetog Jurja u pučkoj pobožnosti i svakodnevnom životu.
Sveti Juraj u svakodnevici i kulturi
Sveti Juraj je univerzalni svetac – štuju ga katolici, pravoslavci, muslimani, a posebno ga štuju Romi. Njegov lik često se prikazuje na konju, s kopljem u ruci, kako ubija zmaja. U Zagrebu postoje čak dva spomenika sv. Jurju – kod HNK i Kamenitih vrata. U Senju je postojao templarski samostan sv. Jurja, a brojna mjesta i crkve diljem Hrvatske nose njegovo ime.
Sveti Juraj nije samo povijesna ili legendarna ličnost, već simbol hrabrosti, vjere i nade, zaštitnik proljeća, zemlje i ljudi. Njegov blagdan i danas okuplja ljude, potiče zajedništvo i čuva bogatu baštinu običaja koji spajaju prošlost i sadašnjost.
