Nekad je nosio uniformu elitne bojne Zrinski, iako se rodio na švedskom tlu gdje su njegovi roditelji pronašli mjesto za život uz demokraciju, bježeći od komunističkog, jugoslavenskog terora. Mate Ćapin, poznat i kao “Bunker” na Facebooku, piše iz srca i iz daljine: o Hrvatskoj, demokraciji i svemu što je mislio da brani dok je stajao na prvoj crti. S korijenima duboko u dalmatinskom kamenu, Mate bez zadrške dijeli svoj pogled na politiku i društvo koje voli, ali ga ne štedi.
Tekst Mate Ćapina prenosimo u cijelosti – jer neke istine najbolje zvuče kad dođu iz ruku onih koji su za njih bili spremni dati sve.
“Kao hrvatski ratni dragovoljac Domovinskog rata (1991. – 1994.), uzeo sam oružje u ruke kako bih obranio slobodu, demokraciju i ljudska prava. Dao sam sve od sebe – svoju mladost, svoju budućnost – vjerujući u pravednu Hrvatsku. Zajedno s mladom generacijom punih srca koja je položila svoje živote u nadi za bolje sutra, danas mogu samo ustvrditi da borba nije bila za slobodu, već za sustav prožet nepotizmom i političkom korupcijom.
Demokracija nije samo pravo da svatko na društvenim mrežama piše što želi – ona je puno više od toga. U sjeni brutalne povijesne baštine stoji nekoliko istočnoeuropskih zemalja čiji politički sustav još uvijek nosi duboke ožiljke staljinističkog autoritarizma. U tom društvu demokratski principi ne samo da su odsutni – oni su sustavno potiskivani i progonjeni od vremena Hladnog rata, kada se svaka zapadna ideja slobode, pravde i individualne autonomije doživljavala kao prijetnja vladinom monopolu moći.
Dok su zemlje poput Hrvatske – koja je također bila dio bivšeg Istočnog bloka – provele značajne reforme kako bi se uskladile s demokratskim standardima i integrirale u europske institucije, Hrvatska je ostala nepomična, zamrznuta u vremenu poput ideološke ruševine. Nisu provedene nikakve reforme u akademskoj zajednici, gdje je znanstvena sloboda i dalje podređena političkoj kontroli.
Sustav socijalne skrbi se raspada: zdravstvo je kronično nedovoljno financirano, skrb za starije osobe često je zanemarena, a osobe s invaliditetom prepuštene su same sebi. Obrazovni sustav služi više kao sredstvo ideološke indoktrinacije nego kao prostor za razvoj kritičkog mišljenja. Pravosuđe je, umjesto da jamči pravdu, postalo alat političke moći. Osim toga, svi važni mediji su u rukama političara koji putem njih pokušavaju oblikovati javno mnijenje, manipulirati informacijama i održavati moć nad društvom. Sloboda medija ne postoji u pravom smislu – novinarstvo je pod stalnim pritiskom, a neovisni glasovi su marginalizirani ili potpuno ušutkani.
U nedostatku demokratskih institucija, na scenu je stupio alternativni sustav – sustav političkih i rodbinskih veza. Ova duboko ukorijenjena mreža nepotizma prožima sve razine vlasti – od lokalne birokracije do nacionalnog zakonodavstva. Položaji se dodjeljuju ne na temelju stručnosti, već na temelju lojalnosti. Javna sredstva se raspoređuju ne prema potrebama, već prema obiteljskim i političkim vezama. Takva ukorijenjena disfunkcionalnost postala je ljepilo koje drži zastarjeli sustav na okupu, ali istovremeno i glavna prepreka svakom pokušaju stvarnog napretka.
Bez demokratskih temelja, bez poštovanja vladavine prava i bez ikakve ozbiljne volje za reformama, Hrvatska ostaje zarobljena u obrascima prošlosti. Za razliku od Rumunjske, Poljske, Mađarske, Češke i drugih baltičkih zemalja, koje su poduzele korake prema demokratskoj odgovornosti i europskim integracijama, Hrvatska ne samo da se ne prilagođava vrijednostima moderne Europe – ona je i dalje slijepa na samu potrebu za tom prilagodbom, i sve dok je korupcija njezina žila kucavica, stagnacija će ostati njezina sudbina.”
Ovo je tek prvi dio Matinog pogleda probleme s kojima se nosi hrvatsko za čiju slobodu se borio, a nastavak njegovih razmišljanja i uvida uskoro sljedi.
