Strasti se ne smiruju ni nakon dvije prospavane noći nakon incidenta u Splitu, gdje su se u ponedjeljak navečer pred prostorijama Gradskog kotara Blatine-Škrape okupili mladići kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo održavanjem večeri srpske kulture. Događaj koji je trebao proći u duhu kulture i dijaloga pretvorio se u prvorazredno društveno i političko pitanje, otkrivajući da su prostorije korištene – potpuno nelegalno.
Večer srpske kulture u organizaciji SKD “Prosvjeta” održavala se bez službenog odobrenja Povjerenstva kotara, što je za Dalmatinski portal isti dan potvrdila dopredsjednica kotara i HDZ-ova vijećnica Julija Budimir Bekan, inače pripadnica slavne 4. gardijske brigade iz Domovinskog rata. “Iz Prosvjete se nisu obratili Povjerenstvu za dodjelu prostora na Blatinama, kao što to sve udruge naprave i ispoštuju proceduru. Nisu bili legalno u prostorima”, izjavila je Budimir Bekan.
U Gradskom kotaru Blatine-Škrape nalazi se pet SDP-ovih i dva HDZ-ova vijećnika, a svi su imali ključeve prostorija i mogućnost davanja pristupa. Unatoč jasnoj proceduri koja nalaže da se, putem obrasca s web stranica Grada Splita, upućuje zahtjev tajnici kotara u Banovini – nakon čega tročlano Povjerenstvo odlučuje o korištenju dvorane – SKD “Prosvjeta” taj postupak nije provela.
Zanimljivo je i da događaj nije bio ni u službenom programu društva “Prosvjeta”. O samom skupu javnost je doznala tek nekoliko sati prije početka, kada je gradski vijećnik Bojan Ivošević najavio “večer srpske kulture” na portalu Dalmacija Danas. Na toj je večeri njegov otac, Nikola Ivošević, trebao izvesti monodramu, a u programu su trebali sudjelovati i predstavnici kulturno-umjetničkog društva, žene i djeca s glazbenim točkama. Uz njih je bio i predstavnik društva “Prosvjeta” Ilija Borković.
Supruga Ilije Borković demantirala da je njen muž brat Milana Borkovića
Nakon što je u redakciju stigla informacija koju je potvrdilo nekoliko izvora da je Ilija Borković brat Milana Borkovića, nekoć ponosnog Alkara i slavodobitnika, poznatog po viteštvu i tradiciji Sinjske alke, a koji je 1991. godine napustio Cetinu i pridružio se četnicima te javno poručio svojim bivšim kolegama Alkarima i Cetinjanima da će se jednoga dana “vratiti na belom konju i ujahati u crkvu Čudotvorne Gospe Sinjske”, javila se njegova supruga koja je demantirala ovu informaciju.
Ustvrdila je da je njen suprug Ilija Borković ima dvije sestre, da su iz mjesta Otišići te da dotičnog Milana Borkovića ne poznaju. Navela je i kako je Milan Borković iz mjesta Lučane.
Na pitanje zašto su organizirali “Dane srpske kulture” u mjesecu studenom, rekla je kako to rade svake godine u ovom mjesecu i da ne vide ništa sporno u tome, odnosno da nisu time mislili ništa loše. Također je navela kako je njen brat hrvatski branitelj.
Okupljanje mladih – bez nasilja
Saznavši iz medija o događanju, 200 – 300 mladića okupilo se ispred dvorane, mirno i dostojanstveno, te zamolilo okupljene da napuste prostor, pozivajući se pritom na činjenicu da je mjesec studeni vrijeme sjećanja i poštovanja prema žrtvama Vukovara i Škabrnje. Prema svjedočenju prisutnih – nasilja nije bilo. To potvrđuju i oni koji su trebali nastupiti te publika koja je događaju prisustvovala.
Unatoč tome, u Split je zbog incidenta stigao i glavni državni odvjetnik Ivan Turudić. Za medije je izjavio kako će tužiteljstvo, prema radnoj verziji, mladiće – među kojima je i već uhićeni sin hrvatskog branitelja – goniti zbog nasilničkog ponašanja. Ovakva reakcija izazvala je dodatno nezadovoljstvo u javnosti, osobito među hrvatskim braniteljima i njihovim obiteljima, obiteljima ubijenih i nestalih, kao i svima koje dotakao Domovinski rat.
Objave Julije Budimir Bekan: Duboka emotivna i domoljubna poruka
Julija Budimir Bekan, oglasila se i na društvenim mrežama, jasno navodeći:
“Kao legalno izabrana vijećnica Gradskog kotara Blatine-Škrape izjavljujem da se večer srpske kulture, SKD ‘Prosvjeta’, nije mogla legalno održati u prostoru našeg kotara jer isto društvo nije dobilo potrebna dopuštenja. Nikakav zahtjev po ustaljenoj proceduri, preko tajnice kotara, nismo zaprimili kao Povjerenstvo niti smo odobrili korištenje dvorane. Skup je nelegalno održavan, a ja sam za njega doznala iz medija tek tri sata ranije, kada je Bojan Ivošević to objavio javno.”
Uz to je dodala: “Pretpostavljam da su se splitski momci spontano okupili kako bi izrazili nezadovoljstvo održavanjem navedenog skupa u mjesecu najvećeg pijeteta i sjećanja na sve žrtve Domovinskog rata, naročito Vukovara i Škabrnje, te nekoliko dana prije sahrane francuskog heroja Domovinskog rata, Jean-Michela Nicoliera. Kao hrvatska braniteljica i pripadnica 4. gardijske brigade, kotarska vijećnica i dopredsjednica kotara, smatram da javna manifestacija dana srpske kulture nije trebala biti održana baš u studenom. Legalnom procedurom, u nekom drugom mjesecu, do nesporazuma ne bi ni došlo.”
Val osuda i dvojnih kriterija
Dok je većina političara osudila događaj u Splitu, pojedini političari i građani upozoravaju na širi kontekst – na činjenicu da je studeni simbol žrtve, a ne mjesec pogodnih manifestacija koje mogu unijeti nove podjele. Komentari čitatelja pod člancima više su nego jasni: “Oni su svoju kulturu pokazali u Vukovaru i Škabrnji.”
Uporedo s tim, mnogi ističu i dvostruke standarde: dok zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević zabranjuje koncert Marka Perkovića Thompsona u Areni, Grad Split i Ministarstvo kulture financiraju mjesec srpske kulture – i to upravo u studenom. Za mnoge, to je još jedna provokacija prema onima čija su srca i obitelji obilježeni Domovinskim ratom.
“Nažalost, hrvatska vlast i ovaj je put pognula glavu,” komentiraju građani, ističući kako se takvim postupcima ponovno udaljava od naroda. “Kada bi vlast slušala narod, shvatila bi da Hrvati ne traže ništa osim dostojanstva i poštovanja svoje žrtve. Ova zemlja pripada onima koji su je branili, ne onima koji je danas pokušavaju poniziti.”
U zemlji koja je preživjela neizrecivu bol i ponosno izborila svoju slobodu, studeni nije mjesec za zaborav. Dok sjećanje na Vukovar i Škabrnju još odzvanja u srcima hrvatskog naroda, svaka provokacija podsjeća da mir možemo graditi samo ako prvo poštujemo svoje žrtve.
