Nastavak suđenja Željku Travici, bivšem pripadniku srpske paravojne formacije Teritorijalne obrane Mirkovci, za brutalne ratne zločine nad zarobljenim hrvatskim braniteljima u Ceriću, protekao je u znaku nove drame: Travica je najavio štrajk glađu nakon što mu sud nije odobrio saslušanje svjedoka njegove obrane. Sudsko vijeće odbilo je zahtjev Travicine obrane jer predloženi svjedoci nemaju neposredna saznanja o događajima koji su predmet optužnice, što je još jednom pojačalo pažnju i ogorčenje hrvatske javnosti prema ovom suđenju.
Travica je uhićen prema Europskom uhidbenom nalogu 5. listopada 2024. na graničnom prijelazu Calais u Francuskoj, a ubrzo potom izručen Hrvatskoj i smješten u osječki zatvor. Od početka postupka, optuženi se izjašnjava kao nevin i traži da mu jamčevina omogući obranu sa slobode, no sud je te zahtjeve uz kontinuiranu procjenu opasnosti odlučno odbio, doznaje Index.hr.
Sudski proces vodi se pred Županijskim sudom u Osijeku, gdje su tijekom postupka saslušani brojni svjedoci – preživjeli hrvatski branitelji, mještani Cerića i Mirkovaca, ali i vještaci koji su nedvojbeno potvrdili kako su žrtve likvidirane iz blizine, te da je riječ o iznimno surovom zločinu. Optužnica tereti Travicu da je tijekom napada na Cerić i nakon njegovog pada od 2. do 4. listopada 1991. godine sudjelovao u zlostavljanju i egzekuciji osmorice hrvatskih branitelja – pripadnika Policijske uprave Vinkovci i HOS-a – koji su prethodno položili oružje i prepustili se napadačima, kao i u mučenju još trojice preživjelih.
Zločin koji je zgrozio Hrvatsku
Iznoseni dokazi i iskazi preživjelih svjedoka nose potresne detalje – brutalna fizička i psihička zlostavljanja, prokazivanje žrtava i monstruozno ponižavanje, među kojima je i svjedočenje kako je zarobljenicima u usta bio uguran ljudski mozak, dok su se počinitelji tome smijali. Travica je vezane hrvatske branitelje tjerao da desetak metara ispred njega hodaju prema Mirkovcima kao živi štit, bojeći se mina, dok ih je udarao drvenom palicom po glavi i tijelu.
Prema navodima tužiteljstva, Travica je skupa s drugim pripadnicima paravojne formacije postavio osam zarobljenih policajaca i HOS-ovaca u red te ih likvidirao vatrenim oružjem, bez ikakvog opravdanja jer su žrtve, prema svjedočenjima, odložile oružje i više nisu pružale otpor.
Ovaj slučaj izaziva duboke emocije u hrvatskoj javnosti, napose među braniteljima, obiteljima žrtava te svima koji su tijekom Domovinskog rata osjetili posljedice agresije. Osjećaj nepravde i ogorčenosti dodatno pojačava činjenica da se počinitelji ovakvih zločina godinama skrivaju izvan Hrvatske i prijetnjama poput štrajka glađu pokušavaju utjecati na tijek pravosuđa.
Nastavak suđenja prati snažna medijska pozornost i očekivanja da počinitelji najtežih ratnih zločina više nikad neće izbjeći pravdi. Suđenje Željku Travici nastavlja podsjećati na potrebu odlučne i nepopustljive borbe protiv nekažnjivosti ratnih zločina kako bi Hrvatska bila društvo trajne pravde i dostojanstva za žrtve agresije.
