Josip Dabro je zbog video snimke na kojoj prije par godina puca, u samo par sati morao podnijeti ostavku i postao osoba koja već tri dana zauzima najveći dio medijskog prostora. Druga, puno ozbiljnija pucnjava, koja se dogodila desetak dana prije prošla je svima ispod radara. Zašto?
Hrvatska sve više postaje društvo u kojem vladaju dvostruki “aršini” – jedni imaju veća, drugi manja prava. Upravo ovakvo ponašanje čini hrvatsko društvo sve razjedinjenijim, podijeljenim na “vaše i naše”.
Gostujući danas na N1 televiziji politički analitičar i kolumnista Večernjeg lista Mirko Galić osvrnuo se na najaktualniju temu – Josipa Dabru.
“Nad onom snimkom čovjek ne zna bi li plakao ili bi se smijao. Ima nešto smiješno u tome kada se odrasli čovjek veseli pištolju kao malo dijete kada dobije igračku. On otvara prozor da ne razbije staklo i puca u noć. To čini čovjek, bez obzira je li to bilo prije izbora ili poslije izbora, je javna osoba.
Ali, ne mora biti javna osoba, ne mora biti zastupnik u Saboru, ne mora biti ministar, ne mora biti potpredsjednik Vlade, može biti običan građanin koji mora biti svjestan da to ne smije činiti. Ne zato što mu zabranjuje zakon. Ova zemlja ima problema s nasiljem, ima problema s pucnjevima, ima problema s uspomenama koji je osobito taj kraj Hrvatske teško pogodio.“
Galićevo razmišljanje ide na tragu da kažnjavanje ne smije biti selektivno, već za sve jednako. Drugim riječima, ako je Dabrina snimka pucanja izazvala reakciju u doslovno svim medijima i među svim političarima, istu takvu reakciju trebale su izazvati i snimke pucanja, nošenje šajkača i šubara s kokardama te pjevanje četničkih pjesama.
Kako je Galić napomenuo, upravo taj kraj Hrvatske najteže je pogođen, a stanovnici istočne Slavonije sjećaju se početka Domovinskog rata, u kojem je većina po prvi puta vidjela svoje susjede kako pjevaju četničke pjesme i nose šajkače i šubare s kokardama dok ispaljuju rafale iz automatskih pušaka. Rezultat ovog početka svima je poznat – masovne grobnice hrvatskih civila i branitelja, logori, mučenja, silovanja, nestali.
Proslava pravoslavnog Badnjaka i Božića ove je godine više nego prije nalikovala ovim prvim skupovima te nije čudno da je mnogima vratila u sjećanje strahote koje su proživjeli. Upravo stoga, začuđuje medijska i politička “halabuka” na Dabrino veselje uz pucanje i zaglušujuća tišina na pucanje za pravoslavni Badnjak i Božić koje je od prvog dana završetka Domovinskog rata trebalo biti strogo zabranjeno i sankcionirano, a sve oružje po selima s većinskim srpskim stanovništvom oduzeto.