Diplomatska nastojanja Sjedinjenih Američkih Država i Europe da se zaustavi ruska invazija na Ukrajinu ne proizvode smanjenje ratnog pohoda Rusije nego Moskva pojačava žestinu svojih napada na tu zemlju.
Najprije su se na Aljasci sastali američki predsjednik Donald Trump i ruski predsjednik Vladimir Putin kako bi razmotrili mogućnosti zaustavljanja ratnog napada na Ukrajinu. Na tom američko-ruskom sastanku na vrhu, koji je tretiran kao povijesni, Trump je odustao od svoje zamisli o žurnom prekidu rata kako bi se zaustavile masovne pogibije i prihvatio je Putinov prijedlog da se pokrenu pregovori o postizanju sporazuma za zaustavljanje rata.
Takav Trumpov zaokret producirao je nezadovoljstvo europskih čelnika i ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskoga koji su u tomu vidjeli davanje šanse Putinu za nastavak ratnih pohoda na Ukrajinu. Uslijedio je munjevit posjet Zelenskoga i europskih čelnika Washingtonu kako bi Trumpu izrekli svoje neslaganje s njegovim priklanjanjem Putinu. Trump Zelenskomu i europskim čelnicima daje obećanje da će Sjedinjene Američke Države sudjelovati u pružanju sigurnosti Ukrajini da neće biti ubuduće napadnuta od Rusije, što je novina u američkom pristupu koju su europski čelnici pozdravili. I taj je susret nazvan povijesnim, ali je on izazvao nezadovoljstvo Kremlja zbog Trumpova priklanjanja Europljanima.
U tjedan dana imamo dva „povijesna sastanka“ i dva Trumpova „obrata“. Drukčije rečeno, imamo inflaciju „povijesnosti“ i „obrata“ koji ne donose plodova. Narodski kazano, moćnici su poput pčela koje puno zuje, a malo meda daju. U jeku „povijesnih“ sastanaka i „obrata“ i neposredno nakon njih, umjesto ublažavanje ratnog plamena u Ukrajini uslijedilo je rusko rasplamsavanje tog plamena.
Analizirajući ponašanje Rusije, Foreign Affairs ističe kako ruska agresija na Ukrajinu pretvara Crno more u stratešku granicu Euroazije. „Rusija je poremetila protok energije, hrane i drugih proizvoda, generirala milijune migranata i povećala nesigurnost ne samo u Ukrajini, već i u cijeloj crnomorskoj regiji. Ti napori čine dio mnogo duže i veće strategije. Rusija ne želi samo dominirati Ukrajinom. Želi učiniti svaku od ostalih pet država koje graniče s Crnim morem – kao i Moldavijom, koja graniči s Rumunjskom i Ukrajinom i čije vode teku u more – podložnom njezinim interesima kako bi mogla imati pravo veta na rezultate izbore u tim zemljama.
Moskva također nastoji koristiti Crno more kao platformu s koje će projicirati snagu i utjecaj diljem Bliskog istoka, Sredozemlja i Kavkaza“, naglašava Foreign Affairs u uratku pod naslovom „Ruska imperijalna crnomorska strategija“.
Potraga Rusije, kako se navodi, da postane dominantna sila u Crnom moru bitan je element u strategiji da se ponovno potvrdi kao velika sila. Kremlj vjeruje da bi neuspjeh u uspostavi zapovjedne prisutnosti u regiji ostavio Rusiju izloženu zapadnjačkom zadiranju, učinio je manje sposobnom utjecati na susjedna područja i robni izvoz koji je ključan za rusko gospodarstvo.
Ruske teritorijalne pretenzije ne samo prema Ukrajini i Putinovo ukazivanje na sastanku s Trumpom, po svoj prilici imaju oslonac u Kini. Prije sastanka s Trumpom, kako se izvješćuje, Putin se posavjetovao s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom i uz njegovu suglasnost je otputovao na Aljasku. Ondje je Putin pokušao kreirati globalnu percepciju o sebi kao mirotvorcu, a u pozadini kujući planove za nove ratne pohode. Rusko odugovlačenje rata u Ukrajini ide na ruku Pekingu jer se time vezuje Sjedinjene Američke Države za to ratno žarište što umanjuje (makar za sada) Američke resurse za angažman u narastajućem američko-kineskom konfliktu oko Tajvana.
Washington nastoji oslabiti razvoj bliskosti Rusije i Kine. Takva američka nastojanja za sada su bez rezultata. Ovog proljeća kineski predsjednik Xi Jinping je Rusima odaslao sljedeću poruku: „Zajedno moramo onemogućiti sve pokušaje koji žele narušiti naše prijateljstvo i međusobno povjerenje.“
Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte nedavno je upozorio kako se zbog Rusije rat vratio u Europu te da Rusija svoje snage obnavlja kineskom tehnologijom i „proizvodi više oružja nego što smo mislili“.
„Gospodarstvo NATO-a je 25 puta veće od Rusije. To je 50 trilijuna, a ruska ekonomija je dva trilijuna. To gospodarstvo od dva trilijuna proizvodi četiri puta više streljiva nego što cijeli NATO proizvodi u ovom trenutku“, istaknuo je Rutte u govoru u Chatham House u Londonu 9. lipnja ove godine. Procijenio je da bi „Rusija mogla biti spremna upotrijebiti vojnu silu protiv NATO-a u roku od pet godina“. Poručio je kako NATO „mora postati jači, pravedniji i smrtonosniji savez“. Pritom je kazao kako je Putin „eksplicitno ekspanzionistički“.
„NATO želi zaštititi svoj teritorij za jednu milijardu ljudi“, poručio je Rutte aludirajući na zapadnu hemisferu.
Naš planet postao je globalna pozornica na kojoj se veliki nadmeću za stjecanje moći i međusobni prestiž.
