Rat u Ukrajini traje već više od četiri godine, a mirni pregovori i dalje izgledaju daleko. Dok Kremlj i dalje odbija susret između Putina i Zelenskog, svijet s napetošću prati svaku novu eskalaciju na bojištu i diplomatske igre iza kulisa. U ovom članku donosimo najnoviju analizu Putinovih planova, Trumpovih nastojanja da zaustavi rat i što ovo sve znači za budućnost Europe i svijeta.
Unatoč ponovljenim signalima iz Washingtona o mogućem mirovnom sastanku Putina i Zelenskog – i nastojanjima Donalda Trumpa da upravo takav dijalog bude ključan za prekid rata – Kremlj odbacuje mogućnost takvog sastanka u sadašnjim okolnostima. Putin ne želi legitimaciju ukrajinskog predsjednika susretom na vrhu, niti želi ostaviti dojam slabosti pred Zapadom, pogotovo pred Trumpom. Iako iz Moskve povremeno dolaze izjave o formalnoj spremnosti na dijalog, do bilo kakvog susreta na najvišoj razini moglo bi doći tek kad bi Zelenski ili Ukrajina u cijelosti prihvatili ruske uvjete za završetak rata – konkretno, prepuštanje ključnih teritorija poput Donbasa te jamstva o ukrajinskoj neutralnosti i izostanku zapadnih (NATO) snaga u zemlji.
Putin time nastoji izbjeći svaki dojam da je pod američkim pritiskom. Sa stajališta Kremlja, svaki mirovni pregovor je prigoda za kupovanje vremena – bez stvarne spremnosti za autentičan dogovor i prekid neprijateljstava. Predloženi “mir” zapravo bi značio legalizaciju ruske okupacije velikih dijelova ukrajinskog teritorija i status quo koji bi Rusiji dao predah za buduće vojne planove.
Putinove ambicije: Samo Ukrajina, ili i dalje?
Putin javno tvrdi da “ne traži kapitulaciju Ukrajine”, ali stalno ističe kako je cijela Ukrajina “ruska” i da su Rusi i Ukrajinci “jedan narod”. Pritom ne isključuje mogućnost daljnjih vojnih osvajanja, primjerice regije Sumi, pravdajući akcije navodnim napadima ukrajinskih snaga na ruski teritorij. Analitičari i izvori bliski ruskim krugovima objašnjavaju da je cilj Kremlja i dalje konačna “pobjeda”, odnosno nametanje potpune političke i vojne kontrole nad Ukrajinom, barem unutar granica okupiranih teritorija – s povremenim nagovještajima i širenja sukoba ako se “prijetnje” iz Ukrajine nastave.
Zabrana stranih mirovnih snaga i Putinov strah od međunarodnog nadzora
Jedan od ključnih Putinovih uvjeta je potpuna zabrana dolaska stranih mirovnih snaga (uključujući i vojsku NATO saveza) na ukrajinski teritorij pod bilo kakvom međunarodnom kontrolom. Zapad i Ukrajina takve snage vide kao jamstvo sigurnosti i mira. No, Kremlj kategorički odbija taj prijedlog želeći zadržati apsolutnu kontrolu na okupiranim područjima i izbjeći međunarodni nadzor, koji bi Rusiji dugoročno oduzeo slobodu vojnog manevriranja i ponovne eskalacije sukoba prema vlastitim interesima.
Saveznička karta: Kina, Sjeverna Koreja i mogućnosti Kremlja
Sjeverna Koreja je rasporedila već oko 10.000 vojnika kao pomoć Rusiji, a spominju se i planovi za dodatno povećanje tog kontingenta. Kineska podrška ostaje oprezna i više ekonomska nego vojna, iako Xi Jinping još uvijek vidi Putina kao partnera protiv SAD-a. Međutim, ni Kina ni Sjeverna Koreja nisu posve neupitni oslonci: Peking ne želi izravnu eskalaciju sukoba zbog mogućih gospodarskih posljedica i poremećaja globalne trgovine. Rusija danas nema značajnih dodatnih saveznika izvan ova dva režima – Iran i nekolicina drugih država ograničeno podupiru Kremlj logistički i politički, ali bez realne vojne težine.
Američki interesi, Nobelova nagrada i Trumpova dinamika
Trumpovo nastojanje za “mirovnim rješenjem” je neskriveno motivirano i željom za Nobelovom nagradom za mir – što otvoreno ističe i, recimo, bivša državna tajnica Hillary Clinton. Međutim, njegova strategija zapravo balansira između pokušaja ostvarenja velike diplomatske pobjede (i Nobelove nagrade) te redefiniranja američke uloge u Europi i prema NATO-u. Trump traži kompromis, ali bi njegov mirovni plan, prema procurjelim informacijama, značio zamrzavanje rata, ostavljanje ruskih okupiranih teritorija Moskvi i isključivanje ukrajinskih aspiracija za NATO. U tom scenariju ne bi bilo “pobjednika”, već bi Ukrajina trajno ostala rascijepljena i vojno-ograničena.
Unatoč pritiscima i rokovima koje Trump javno daje Putinu (“dva tjedna za dogovor, ili idemo drugim putem”), stvarnih instrumenata američkog pritiska nema – SAD nije spreman eskalirati izravno, niti slati kopnene trupe. Trump može pokušati izolirati Rusiju dodatnim sankcijama ili smanjenjem potpore Ukrajini, ali bez šire međunarodne koalicije i realne prijetnje, Putin teško može biti prisiljen na povlačenje ili značajne ustupke.
Nuklearna prijetnja ili retoričko oružje?
Putin i dalje pojačava nuklearnu retoriku, predlažući nova pravila za hypotetsku primjenu nuklearnog oružja, uključujući situacije u kojima bi ruski teritorij bio napadnut konvencionalnim projektilima – čime izravno cilja na zapadne saveznike. Britanski analitičari ocjenjuju da je ruska doktrina u prekretnici i da postoji realna opasnost od eskalacije ako se situacija na terenu značajnije promijeni na štetu Rusije. No, praksa pokazuje da je Kremlin dosad koristio tu prijetnju više kao sredstvo odvraćanja i kontroliranja fokusa Zapada – ne kao ozbiljan plan.
Putinova strategija – zamrzavanje sukoba i kupovina vremena
Putin je privremeno prilagodio strategiju – više ne inzistira na brzom osvajanju cijele Ukrajine, već nastoji učvrstiti kontrolu nad već okupiranim područjima i stabilizirati rusku ekonomiju uz istodobno povećavanje pritiska na Kijev vojnom i diplomatskom ofenzivom. Kremlj se nastoji nametnuti kao nezaobilazan faktor svake mirovne inicijative, a istodobno koristi pregovore za kupovanje vremena i održavanje vlastitih maksimalističkih ciljeva. Iako se čini da je otvoren za dogovor, zapadne analize upozoravaju da bi Rusija mogla koristiti svako zatišje za reorganizaciju i nastavak agresije čim se za to stvore povoljniji uvjeti. Istovremeno, Putinove stalne prijetnje nuklearnim oružjem prvenstveno služe kao sredstvo zastrašivanja i odvraćanja Zapada, a ne kao realna prijetnja koja bi definirala završetak rata. Američki mirovni napori, predvođeni Trumpom, u ovom trenutku nailaze na vrlo ograničeni odjek u Kremlju, dok Zapad nastoji izbjeći direktnu eskalaciju i istovremeno ne želi pristati na ruske uvjete koji dugoročno destabiliziraju međunarodni poredak. Rezultat je zamrznuti sukob u kojem se rat iscrpljuje na terenu, a prave perspektive za mir još nema – uz stalnu neizvjesnost i diplomatske igre koje služe održavanju Putinove moći i interesa.
