Site icon Cronika

Pupovac – vođa manjine ili glavni izvor razdora?

Izvor: Privatna arhiva

Hrvati nemaju problema sa Srbima, koji su nakon obrambenog Domovinskog rata prihvatili našu državu kao svoju. Glavni izvor sukoba između Srba i Hrvata neprestano je jedan te isti čovjek kojem je Hrvatska, čini se, isključivo bankomat – Milorad Pupovac.

Godinama „predstavlja“ srpsku nacionalnu manjinu, a ona mu na svakim izborima iskazuje sve manju podršku, što pokazuje da zapravo zastupa samo dio svojih sunarodnjaka. Ipak, u ovoj državi čini se da to nikome nije važno.

Djeluje prema vlastitim pravilima, uglavnom raspolažući novcem hrvatskih poreznih obveznika. Dok Hrvati teško dolaze do tzv. društvenih domova, Pupovac ih gradi diljem Hrvatske gotovo bez napora – navodno planira čak četrdesetak. Dok hrvatski branitelji nemaju vlastite novine, Pupovac izdaje „Novosti“, a nedavno je dobio i svoju televiziju. Tu nije kraj: državnim sredstvima objavljuje knjige, organizira izložbe i snima filmove.

Mediji mu često idu na ruku – čim da izjavu, odmah je prisutan u središnjim informativnim emisijama HRT-a, a većina medija redovito prenosi što je Pupovac izjavio, što ga smeta ili kakvi su mu planovi, obavezno uz njegovu fotografiju.

Ostali predstavnici nacionalnih manjina su po tom pitanju zakinuti, što stvara dojam da je jedino Srpsko narodno vijeće (SNV), koje je osnovao dr. Vojislav Stanimirović, aktivno i vrijedno na ovim prostorima.

Pupovac je dugogodišnji zastupnik u Saboru, gdje često nastupa kao zaštitnik i pravednik. Nedavno je, prema pisanju medija, dao intervju za Srpsku televiziju (RTS) povodom zagrebačkog mimohoda Hrvatske vojske i policije. Izjavio je da je govor mržnje prema Srbima u Hrvatskoj prisutan godinama, s napomenom kako je sada postao dijelom glavnog toka hrvatske politike. Navodi da Thompsonov koncert i vojna parada u Zagrebu uoči 30. obljetnice Oluje nose „dvije važne poruke“.

Pupovac je u intervjuu iznio kako je tijekom operacije Oluja ubijeno više od dvije tisuće Srba, a da je prognano između 200.000 i 300.000, što se protivi povijesnim činjenicama i tvrdnjama međunarodnih izvora. Dalje navodi da su proslave Oluje i događanja povezani s njom izvor zabrinutosti i nemira ne samo za Srbe, već i za druge narode koji su u Drugom svjetskom ratu bili žrtve.

Osvrnuo se i na ratne zločine, tvrdeći da oni u operacijama Oluja i Bljesak nisu istraženi kako treba, a oslobađanje Gotovine, Markača i Čermaka iz Haaga smatra porazom ideje o odgovornosti za zločine. Izjavljuje da srpski civili nisu bili zaštićeni, da su morali bježati kroz kolone koje su napadane te da pravila ratovanja i međunarodno pravo nisu poštovani.

Ovakve teške optužbe protiv zemlje koja se branila od agresije lako se mogu čuti još jedino od političkog vrha u Srbiji i Republici Srpskoj. Postavlja se pitanje: Gdje Pupovac živi i je li mu poznato što se događalo u Vukovaru, Škabrnji, Voćinu, Pakracu, Lipiku, Saborskom, Kijevu, Karlovcu, Dubrovniku, Kninu, Dalju, Ćelijama, Aljmašu, Osijeku, Vinkovcima, Iloku, Tovarniku, Drnišu, Šibeniku, Zadru, Sisku, Petrinji, Gospiću i drugim hrvatskim gradovima? Srbi su godinama držali Vukovar i Knin pod okupacijom – što se ondje događalo svih tih godina? Ni jedna raketa nije pala na teritorije agresora, a logori za Hrvate otvarani su i u Srbiji i Republici Srpskoj! Tko je za to odgovarao? Zašto Pupovac nikada ne spominje gdje su u vrijeme agresije bili njegovi najbliži?

U Hrvatskoj djeluju predstavnici čak 22 nacionalne manjine, a ukupno ih je oko 240.000, od čega su Srbi najbrojniji s oko 123.000 prema zadnjem popisu. Zanimljivo, jedino Pupovac i nekolicina njegovih suradnika smatraju Hrvatsku „nepogodnom“ za život, iako je nakon Domovinskog rata upravo toj manjini, za njihove potrebe, uplaćeno milijune kuna i eura.

Zašto nijedan drugi pripadnik nacionalnih manjina ne vodi toliko glasnu kampanju protiv države u kojoj živi i radi? Kako to da jedino Pupovcu nije dobro unatoč činjenici da gotovo ne postoji država na svijetu koja bi za tako malen broj glasova davala toliku financijsku potporu, pri čemu se ti izdaci vrlo često i ne pravdaju?

Dobar dio hrvatskih udruga, posebno braniteljskih i stradalničkih, često se nalazi pod istragom USKOK-a i DORH-a, dok srpske udruge poput SNV-a, premda s brojnim kaznenim prijavama, uglavnom prolaze „ispod radara“.

Exit mobile version