U stvaranju hrvatske države izniman obol dali su i mediji, od televizije do novina i radio postaja. Ljudi su bili željni informacija.
Sjetimo se samo kako smo očekivali generala Ivana Tolja, koji je svako malo izvještavao iz najviših vojnih i političkih vrhova što se događa na bojištu ili što će se dogoditi. Jedan dio novinara i fotoreportera iskazao se izvještavanjem s prvih crta bojišta, gdje su često bili i u situacijama gdje se i gine. Novinar Mario Filipi u želji da što brže i bolje izvještava na putu s braniteljima za Vukovar ostao je bez ruke i noge!
Među najtežima su prošli novinari i urednici iz Hrvatskog radio Vukovara. Pet ih je poginulo! Pored toga, na zgradi Hrvatskog novinarskog društva u Zagrebu postavljena je spomen ploča u čast i slavu petnaestorici ubijenih naših kolega.
Početak vojnog novinarstva i rođenje “Gardista”
U pojedinim gradovima i mjestima hrvatski domoljubi sami su počeli objavljivati i svoje biltene – da se ne zaboravi. Međutim, što se tiče Hrvatske vojske (ZNG), 25. listopada 1991. iz tiska je u Koprivnici izašao prvi broj hrvatskog vojnog lista “Gardist”, kojeg su na prvim crtama bojišnice čitali hrvatski branitelji. Izlazio je u sastavu slavne 117. brigade. Bio sam osnivač i glavni urednik ovog lista dok su se u njegovu radu iznimno iskazali i dragovoljci Domovinskog rata: Josip Nakić-Alfirević, Vladimir Kostjuk, Dragutin Rendić, Antun i Bojan Mijatović, Stanko Gazivoda, Mate Babić…
List se mogao nabaviti besplatno i na novinskim kioscima, a često je bio jedina veza između branitelja i članova njihovih obitelji. (Pokrenuli smo i prve braniteljske emisije na radiju.) Inače, ukupno je objavljeno 24 broja, na promjenjivom broju stranica i prema ratnim mogućnostima u polumjesečnom, mjesečnom i dvomjesečnom ritmu izlaženja, a posljednji broj je izašao 9. srpnja 1993. godine.
Tiskanje usprkos preprekama
Tijekom osnivanja, jedan od najvećih problema bila je nezainteresiranost (blago rečeno) ovdašnjih novinara, od kojih se gotovo nitko nije želio prijaviti u IPD-e službu, odnosno obući hrvatsku odoru. Ali, to mojeg kolega Kostjuka i mene nije spriječilo da počnemo s objavljivanjem prvih novina u Hrvatskoj vojsci. Ne i bez problema tiskali smo ih u Podravkinoj tiskari, protiv čega se u jednom trenutku bunio i tadašnji predsjednik Uprave ove firme, kao – tko će to platiti?
Sličnih problema imali smo i kad smo u rujnu 1991. željeli objaviti već legendarni ratni plakat s nazivom „Hrvatska vas zove“. Tada nam je doslovce kontraverzni Nikola Gregur, tadašnji predsjednik ovdašnjeg Kriznog štaba, zabranio da ga tiskamo, ali nakon mučnih uvjeravanja ipak je popustio. A zahvaljujući i ovom plakatu, koji je osim u Koprivnici, na molbu Branimira Glavaša, tiskan i u pet tisuća primjeraka i u Osijeku, u Hrvatsku vojsku javio se ne mali broj prije svega mladih ljudi!
Ratno novinarstvo bez cenzure
S obzirom da za prvi broj „Gardista“ nismo mogli pronaći gotovo nijednog novinara u našem kraju, koji bi želio biti hrvatski vojnik, prvi broj svih tekstova uglavnom sam napisao sam. Zanimljivo je da nije bilo nikakve cenzure te da smo sami određivali što jeste, a što nije vojna tajna. Za taj pothvat nikada nismo dobili ni tražili nikakvo priznanje i nagradu, iako je to bio vrlo težak i odgovoran posao.
U uvodu, na prvoj stranici prvog broja ovog lista napisao sam komentar pod naslovom “Mora ih se pobijediti”, a posebno sam naglasio i ovo: “Srpski okupatori ne poštuju nikakva pravila. Njih se ne može preokrenuti, njih se mora – pobijediti!”. Inače, “Gardist” je na svojim stranicama redovno pratio sve što je bilo u svezi tadašnjeg Zbora narodne garde (ZNG), obrane i stvaranja slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države. A o tome da je „Gardist“ prvi hrvatski vojni list pisao je i specijalizirani časopis „Hrvatski vojnik“ u travnju 1992. godine.
Pohvale generala Tolja i predsjednika Tuđmana
General Ivan Tolj koji je bio i urednik „Hrvatskog vojnika“ često nas je hvalio i isticao da smo stvarno bili prvi u Hrvatskoj vojsci. No, najveće priznanje uredništvu “Gardista” dao je prvi hrvatski predsjednik i vojskovođa dr. Franjo Tuđman u prigodi prve (!) izložbe ratnih fotografija u Hrvatskoj, koja je u veljači 1992. održana u dvorani Gospodarske komore u Zagrebu, (koju je posjetio tadašnji cijeli državni vrh!), a koja je također organizirana na moju inicijativu, kad je rekao: „Zahvaljujući “Gardistu” i ostalim medijima, ne pobjeđujemo samo na vojnom, već i na propagandnom planu“.
“Gardist” kao spomen na ratno novinarstvo
Komplet „Gardista“ kao prvog hrvatskog vojnog lista, objavljen je u Koprivnici 1999., kao spomen – reprint izdanje – da se ne zaboravi, dok sam o cjelokupnom i bogatom djelovanju IPD-e službe slavne 117. brigade, objavio i knjigu „Istinom protiv sile“.
