Svaki zločin ima svoga počinitelja, ime i prezime, lice, biografiju, odluku u jednom trenutku da stane na stranu zla, pa makar se godinama pokušavao sakriti iza kolektivne krivnje, uniforme ili pseudonima. Ratni zločin na Ovčari nije “tragičan događaj” niti “mračna epizoda rata”, nego pravno definiran zločin protiv ratnih zarobljenika i civila – zločin za koji nema zastare i za koji je međunarodna zajednica, a i hrvatsko zakonodavstvo, jasno propisalo da počinitelji moraju odgovarati bez obzira na protek vremena, funkcije ili državljanstvo.
Ako su imena 265 žrtava poznata, ako su godine, zanimanja, lica i životne priče tih ljudi urezane u našu kolektivnu memoriju, kako je moguće da i danas postavljamo isto pitanje: tko je točno naredio, tko je organizirao, tko je tukao, tko je vozio kamione, tko je strijeljao, tko je zakopavao?
Zašto je, 34 godine nakon Ovčare, i dalje moguće da se dio onih koji su sudjelovali u lancu zločina nesmetano kretao po Hrvatskoj, da živi u Srbiji ili drugim državama bez ikakva straha od kazne, dok obitelji na memorijalima čitaju samo imena svojih mrtvih – ne i imena svih njihovih krvnika?
Noć između 20. i 21. studenoga 1991.
U noći s 20. na 21. studenoga 1991. godine, nakon sloma obrane Vukovara i okupacije grada od strane JNA i srpskih paravojnih postrojbi, domaćih i iz Srbije, na poljoprivrednom dobru Ovčara počinjen je najveći pojedinačni pokolj u Domovinskom ratu. Iz vukovarske bolnice nasilno je odvedeno više od 260 ljudi – ranjenici, civili, medicinsko osoblje, branitelji obučeni u civilno – od kojih je između 255 i 264 ubijeno, većinom strijeljanjem na lokalitetu između Ovčare i Grabova, a potom zatrpano u masovnu grobnicu.
Taj zločin nije čin nepoznatih „naoružanih ljudi“, nego sustavno organizirana akcija pripadnika JNA i četničkih postrojbi sastavljenih od domaćih i četnika iz Srbije – ljudi koji su prvo preuzeli kontrolu nad bolnicom, potom odvojili ranjenike i civile od kolone predviđene za razmjenu, pa ih u kolonama kamionima prevezli do hangara na Ovčari. Ondje su ih satima tukli, ponižavali, mučili, a zatim, u manjim skupinama, odvlačili na stratište kod Grabova, gdje su ih likvidirali – dio metkom, dio završnim hicima iz neposredne blizine – a tijela zatrpali bagerom u zemlju.
Među ubijenima su bili mladići i starci, civili i branitelji, liječnici, medicinske sestre, radnici i seljaci; najmlađa žrtva imala je 16 godina, najstarija 76.
U toj masi imena nalaze se i francuski dragovoljac Jean-Michel (Jean Michael) Nicollier, jedan od simbola međunarodne solidarnosti s Hrvatskom, kao i hrvatski novinar Hrvatskog radija Vukovar Siniša Glavašević, čiji je glas do zadnjeg dana svjedočio o opsadi grada.
Ekshumacije, memorijal i još uvijek nestali
Masovna grobnica na Ovčari otvorena je 1996. godine; u 40 dana ekshumirano je 200 tijela muškaraca i žena u dobi od 16 do 76 godina.
Dio žrtava pronađen je kasnije na drugim lokacijama, dok se za oko 60 osoba, za koje se pouzdano zna da su odvedene na Ovčaru, i danas vodi kao nestale – njihova tijela nikada nisu vraćena obiteljima, iako je njihova smrt izvjesna.
Hangar na Ovčari, u kojem su mučeni i u koji su posljednji put ušli živi, danas je memorijalni centar s posmrtnim predmetima žrtava, fotografijama i svjetlima koja označuju svako ugašeno ime. No i taj Spomen dom, koliko god moćan u simbolici, nosi jednu strašnu poruku: na zidovima su imena žrtava, no u knjigama pravosuđa i dalje nedostaje cijeli niz imena zločinaca koji su do danas izbjegli kaznu.
Sudovi, presude i golema praznina
Za Ovčaru su vođeni postupci pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY), ali i pred sudovima u Srbiji, Hrvatskoj i drugim državama. Haški sud je tzv. „vukovarskoj trojki“ – bivšim zapovjednicima JNA – odredio ukupno 25 godina zatvora za zločin u kojem je ubijeno 264 ljudi, presuda koja je već tada izazvala gorčinu zbog nesrazmjera između težine zločina i visine kazni.
U Beogradu su tijekom godina održena tri procesa poznata kao Ovčara I, II i III; više optuženika je osuđeno na kazne od 5 do 20 godina, ali je dio oslobođen zbog „nedostatka dokaza“ i „kontradiktornih iskaza svjedoka-suradnika“, premda su ti svjedoci sami priznali sudjelovanje.
Žalbeni sud u Beogradu je 2018. pravomoćno potvrdio kazne za osmero optuženih, ali je istovremeno četvoricu oslobodio, naglašavajući da nije dovoljno „da iskaz jedne osobe bude jedini dokaz“, što je za obitelji žrtava zvučalo kao pravna igra riječima iza koje je ostala moralna praznina.
Pored tih presuda, ostaje činjenica da je u zločinu sudjelovalo mnogo više ljudi nego što je do danas procesuirano: od onih koji su zapovijedali i organizirali, preko onih koji su u hangaru tukli i zlostavljali, do onih koji su povlačili okidač na stratištu. Mnogi od njih nikada nisu optuženi, neki su umrli u međuvremenu, a dio živi slobodno, nerijetko u susjednim državama, zaštićen zidovima šutnje i političke volje koja desetljećima nije bila spremna dovršiti posao pravde.
Pitanje koje odzvanja: zašto su zločinci slobodni?
Ako ratni zločin ne zastarijeva, ako su fotografije žrtava uklesane u Spomen domu, ako postoje popisi imena, svjedočanstva preživjelih i dokumentacija međunarodnih i domaćih udruga, zašto je onda toliko počinitelja Ovčare 34 godine nakon zločina – na slobodi?
Zašto je moguće da su neki od njih godinama prelazili granice, radili, umirovili se, vodili obične živote, dok su majke i očevi, supruge i djeca žrtava živjeli s jednom adresom koju nitko ne želi reći: gdje su kosti onih koji još nisu pronađeni?
Kome je bilo u interesu da se procesuiraju tek „dovoljni minimumi“? Zašto se dopuštalo da pravda bude parcijalna, da se kazne „razvodne“, da se odgovornost svede na nekolicinu, iako se znalo da lanac zapovijedanja i odgovornosti ide mnogo više i mnogo šire od onih imena koja se najčešće spominju u presudama?
Šutnja onih koji žive u suživotu – bilo u Hrvatskoj, bilo u susjednim državama – i dalje je oglušujuća: „oni“ znaju gdje su preostale masovne i pojedinačne grobnice, znaju tko je te noći naredio, tko je osiguravao cestu, tko je vozio, tko je mučio i ubijao ranjene. Ali i 34 godine poslije, većina njih šuti; možda zbog straha, možda iz lojalnosti zločinačkoj prošlosti, možda iz uvjerenja da će vrijeme izbrisati tragove i da će, kad posljednji roditelj umre, s njim umrijeti i pitanje krivnje.
Imati hrabrosti imenovati žrtve – i tražiti im krvnike
Hrvatska javnost zna imena svojih mrtvih na Ovčari; ona se čitaju u Koloni sjećanja, pišu na spomen-pločama, upisuju u školske udžbenike, izgovaraju u reportažama i dokumentarcima. To su imena poput Siniše Glavaševića, Jeana-Michela Nicoliera, Ružice Markobašić ubijene u šestom mjesecu trudnoće, ali i stotine „običnih“ ljudi koji su otišli iz bolničkih kreveta prema hangaru vjerujući da idu u razmjenu, a završili u masovnoj grobnici.
Potpuni popis od 265 ubijenih i nestalih na Ovčari danas je javno dostupan, od Zvonimira (Ivice) Abramovića, Joze (Ilije) Adžage, Ismeta Ive (Marijana) Ahmetovića, Vinka (Marka) Andrijanića, Jadranka (Ante) Anića-Antića, preko Siniše Glavaševića, Jeana-Michela Nicolliera, Ružice (Pere) Markobašić, do Borislava (Mate) Žugeca. Svako od tih imena nosi jedan prekinuti život: sina koji se nije vratio, oca koji nije doživio odrastanje svoje djece, mladića koji je došao pomoći tuđoj zemlji i ostao u njoj zauvijek, žene čiji glas više nikada nije odjeknuo hodnikom bolnice.
Nabrajanje tih imena nije statistika, nego prozivanje: svaki put kad ih javno pročitamo, podsjećamo državne institucije, tužiteljstva, međunarodne organizacije i društva u kojima žive počinitelji da pravda nije „djelomično zadovoljena“, nego nedovršena. Imena žrtava Ovčare su poznata; sada se traže imena svih njihovih krvnika, ne samo nekoliko njih, s jasnom porukom da se pravda ne može svesti na kompromis između politike i prava, nego mora biti cjelovita – jer tek tada prestaje poruka da se ovakav zločin isplati.
Tišina, krikovi i odgovornost
Kaže se da se s Ovčare i danas čuju krikovi masakriranih – ne zato što se čuju fizički, nego zato što dopiru kroz svjedočanstva preživjelih, dokumentarne snimke, zapisnike sa suđenja, kroz lica onih koji svake godine stoje pred hangarom u tišini. Ta tišina nije pomirenje; to je tišina koja čeka odgovor: tko će i kada sakupiti sve dokaze, iskoristiti i posljednju mogućnost međunarodne suradnje, otvoriti arhive, svjedočiti pod punim imenom i prezimenom, kako bi se krikovi Ovčare, napokon, pretvorili u rečenicu: „pravda je, makar sa zakašnjenjem, ostvarena“.
Dok god se na to pitanje ne odgovori, dokle god kazne ostanu simbolične, a veliki broj počinitelja neosuđen, zločin na Ovčari nije samo dio prošlosti Domovinskog rata, nego živa rana pravnog i moralnog poretka – rana koja podsjeća da su imena mrtvih poznata, ali da se još uvijek čekaju sva imena onih koji su ih ubili.
Ovo su imena ubijenih na Ovčari:
1. Zvonimir (Ivica) Abramović
2. Jozo (Ilija) Adžaga
3. Ismet Ivo (Marijan) Ahmetović
4. Vinko (Marko) Andrijanić
5. Jadranko (Ante) Anić-Antić (nestao)
6. Krešimir (Alojz) Arnold
7. Ilija (Jovan) Asađanin
8. Dražen (Josip) Babić
9. Ivan (Stjepan) Bainrauch
10. Tomislav (Franjo) Bajnrauh
11. Goran (Stojan) Baketa (nestao)
12. Stjepan (Andrija) Balaš
13. Dragutin (Josip) Balog 14. Zvonko (Ivan) Balog
15. Josip (Dragutin) Balog
16. Đuro (Andrija) Balvanac
17. Boris (Đuro) Banožić
18. Pero (Ratko) Baranjaji
19. Branko (Jozo) Barbarić (nestao)
20. Lovro (Ivan) Barbir
21. Đuka (Đuro) Barić
22. Željko (Stjepan) Baričević
23. Franjo (Andrija) Barišić
24. Anđelko (Ivan) Barta
25. Josip (Danijel) Batarelo
26. Željko (Ante) Batarelo
27. Tomislav (Tomislav) Baumgertner
28. Marko (Ivo) Begčević
29. Željko (Mato) Begov
30. Stjepan (Stjepan) Bingula
31. Ringo (Nikola) Bjelanović
32. Miroslav (Mijo) Blašković
33. Zlatko (Zdenko) Blažević
34. Ante (Marjan) Bodrožić (nestao)
35. Marko (Jura) Bosak
36. Dragutin (Vladoslav) Bosanac
37. Tomislav (Antun) Bosanac
38. Josip (Ilija) Bošnjakov (nestao)
39. Ivan (Franjo) Božak (nestao)
40. Zvonimir (Ivan) Bračić (nestao)
41. Josip (Šime) Bradarić (nestao)
42. Josip (Pavo) Brajdić
43. Ivan (Ilija) Buovac
44. Zvonko (Stjepan) Bužić (nestao)
45. Đorđe (Đuro) Bukvić
46. Ivan (Slavko) Crnjac
47. Ivica (Blago) Čolak (nestao)
48. Zvonimir (Nikola) Čaleta
49. Stanoja (Boško) Čupić
50. Mladen (Marko) Čupić (nestao)
51. Tihomir (Zvonko) Dalić
52. Ivica (Petar) Dolišni
53. Ivan (Ivan) Došen (nestao)
54. Martin (Ivan) Došen
55. Tadija (Ivan) Došen (nestao)
56. Josip (Srećko) Dragun
57. Stanko (Vladimir) Duvnjak
58. Saša (Đuro) Đuđar
59. Vladimir (Ivan) Đukić
60. Đuro (Vinko) Ebner
61. Karlo (Ištvan) Fituš (nestao)
62. Dragutin (Matija) Friščić
63. Petar (Danko) Furundžija
64. Robert (Mihajlo) Gajda
65. Milenko (Mate) Galić
66. Vedran (Vladimir) Galić
67. Borislav (Ivan) Garvanović
68. Dragan (Pavo) Gavrić
69. Zorislav (Dragutin) Gašpar
70. Siniša Glavašević
71. Joze (Nuo) Gojani (nestao)
72. Krunoslav (Veljko) Golac
73. Branislav (Vladimir) Graf
74. Dragan (Mile) Granić
75. Milan (Mato) Grejza (nestao)
76. Zoran (Ilija) Gruber
77. Drago (Ivan) Gudelj
78. Tomislav (Franjo) Hegeduš (nestao)
79. Mario (Dragutin) Hegedušić
80. Željko (Slavko) Herceg
81. Ivan (Dragutin) Herman
82. Stjepan (Antun) Herman
83. Nedjeljko (Anđelko) Hlevnjak
84. Nikica (Ivan) Holjevac
85. Ivica (Josip) Horvat
86. Viktor (Šimun) Horvat (nestao)
87. Nedjeljko (Juraj) Husnjak
88. Zdenko (Zdravko) Iličić (nestao)
89. Zvonko (Ivan) Ileš
90. Ivica (Pavla) Imbrišić
91. Zlatko (Eugen) Ivan (nestao)
92. Aleksandar (Ivan) Ivezić
93. Marko (Ivan) Jajalo
94. Martin (Ivan) Jakubovski
95. Ljubomir (Antun) Jaloševac
96. Tomo (Dragutin) Jambor
97. Mihael (Antun) Janić
98. Borislav (Ivan) Janjić (nestao)
99. Boris (Đuro) Jantol
100. Zlatko (Kamilo) Jarabek
101. Ivica (Stipa) Jezidžić
102. Zvonimir (Zlatko) Jovan
103. Branko (Todor) Jovanović
104. Oliver (Đuro) Jovanović
105. Goran (Andrija) Jularić (nestao)
106. Damir (Tomislav) Jurela
107. Željko (Božo) Jurela
108. Drago (Juro) Jurendić
109. Marko ( Franjo) Jurišić
110. Pavao (Pavo) Jurišić
111. Željko ( Rude) Jurišić
112. Igor (Petar) Kačić
113. Josip ( Josip) Kapustić
114. Krešimir ( Ante) Kelava
115. Goran ( Mitar) Kitić
116. Đuro ( Franjo) Knežević
117. Tomislav (Dobroslav) Kolak
118. Vladimir (Dobroslav) Kolak
119. Duško (Josip) Kologranić (nestao)
120. Ivan (Petar) Komorski
121. Bono (Andrija) Kostenac (nestao)
122. Borislav (Ante) Kostović
123. Božidar (Mirko) Košir
124. Ivan (Mate) Kovač
125. Mladen (Branko) Kovač (nestao)
126. Damir (Tomo) Kovačić (nestao)
127. Zoran (Zlatko) Kovačević
128. Josip (Frano) Kožul
129. Ivan (Luka) Krajinović
130. Zlatko (Ante) Krajinović
131. Ivan (Petar) Krasić
132. Ivica (Hrvoje) Krezo
133. Kazimir (Branko) Krističević
134. Drago (Jozo) Križan (nestali)
135. Branimir (Mate) Kruneš
136. Zvonimir (Filip) Lerotić (nestao)
137. Tomislav (Branko) Lesić
138. Mihailo (Đuro) Let
139. Dragutin (Dragutin) Lili
140. Tihomir (Đorđe) Lončar (nestao)
141. Dragutin (Lovre) Lovrić
142. Jozo (Lovro) Lovrić (nestao)
143. Joko (Ivo) Lovrić
144. Marko (Mijat) Lucić
145. Branko (Ivan) Lukenda (nestao)
146. Mato (Marko) Lukić
147. Hrvoje (Luka) Ljubas
148. Mile (Ivan) Magdić (nestao)
149. Predrag (Mihajlo) Magoč
150. Robert (Tvrtko) Majić (nestao)
151. Željko (Stjepan) Major
152. Marko (Antun) Mandić (nestao)
153. Zdenko (Marko) Maričić
154. Martin (Marko) Marjanović (nestao)
155. Ivan (Antun) Mažar (nestao)
156. Ružica (Pero) Markobašić
157. Andrija (Janko) Međeši
158. Zoran (Andrija) Međeši
159. Josip (Valent) Mihalec
160. Ohran (Muhamed) Merić (nestao)
161. Tomislav (Gašpar) Mihović
162. Josip (Stjepan) Mikletić (nestao)
163. Zdravko (Slavko) Mikulić
164. Slavko (Mijo) Milić
165. Zvonimir (Ivan) Miljak (nestao)
166. Ivan (Marko) Mišić
167. Mile (Pavo) Mlinarić
168. Andrija (Stevan) Mokoš
169. Aleksandar (Stjepan) Molnar
170. Antun (Antun) Mutvar
171. Darko (Vladimir) Nađ
172. Franjo (Franjo) Nađ
173. Ivan (Milan) Nejašmić
174. Jean (Michael) Nicollier
175. Mersad (Jusuf) Omerović (nestao)
177. Mufat (Đemal) Omerović
177. Vladislav (Stjepan) Oreški
178. Ivan (Dragutin) Oreški (nestao)
179. Tomislav (Andrija) Papp
180. Željko (Nikola) Patarić
181. Slobodan (Adam) Pavlić
182. Zlatko (Đuro) Pavlović
183. Mato (Anto) Perak
184. Aleksandar (Branko) Perko
185. Damir (Josip) Perković
186. Josip (Jure) Perković
187. Stjepan (Stanko) Petrović
188. Nikola (Nikola) Pinter
189. Ivan-Zvonimir (Mato) Plavšić
190. Janja (Stjepan) Podhorski
191. Damir (Ivan) Polhert
192. Branimir (Vojin) Polovina
193. Vjekoslav (Ignac) Poljak
194. Stanko (Gustav) Posavec
195. Tomo (Pero) Pravdić
196. Tomislav (Milan) Prpić (nestao)
197. Dmitar (Nikola) Pucar
198. Ivo (Slavko) Radačić
199. Ivan (Antun) Raguž
200. Krešimir (Milan) Ratković
201. Milan (Franjo) Rašić
202. Marko (Ivan) Ribičić
203. Salvador (Slavko) Rimac
204. Karlo (Antal) Rohaček
205. Željko (Karlo) Rohaček
206. Ćeman (Azem) Saiti (nestao)
207. Damjan (Marko) Samardžić (nestao)
208. Tihomir ( Dragoslav) Savanović (nestao)
209. Ivan (Martin) Senčić (nestao)
210. Stipan (Jozo) Sotinac (nestao)
211. Pavao (Ivan) Spudić
212. Marko (Mate) Stanić
213. Željko (Niko) Stanić
214. Petar (Vasilj) Stefanko
215. Ivan (Živko) Stojanović
216. Ljubomir (Vladimir) Stubičar
217. Davor (Martin) Šajtović
218. Martin (Adam) Šajtović
219. Stjepan (Stefan) Šarik (nestao)
220. Sead ( Hasan) Šaškin
221. Pero (Marko) Šimunić
222. Vjekoslav (Vladimir) Šindilj
223. Đuro (Gabrijel) Šrenk
224. Dražen (Juraj) Štefulj
225. Antun (Josip) Tabaček (nestao)
226. Tadija (Jozo) Tadić
227. Dujo (Jozo) Tarle (nestao)
228. Antun (Božidar) Terek
229. Darko (Tomo) Tišljarić
230. Ivica (Palvo) Tivanovac
231. Tihomir (Albin) Tomašić
232. Željko (Ivan) Tordinac
233. Tomislav (Eugen) Tot
234. Tihomir (Petar) Praljić
235. Petar (Petar) Turk
236. Miroslav (Antun) Turk
237. Dane (Jozo) Tustonjić
238. Dragica (Viktor) Tuškan (nestala)
239. Dražen (Dragutin) Tuškan (nestao)
240. Branko (Martin) Ušak
241. Mirko (Josipa) Vagenhofer
242. Zvonko (Franjo) Varenica
243. Vladimir (Josip) Varga
244. Mikajilo (Đorđe) Vasić
245. Siniša (Vladimir) Veber
246. Goran (Mate) Vidoš
247. Anton (Antun) Virges
248. Mate (Drago) Vlaho
249. Miroslav (Marko) Vlaho
250. Zlatan (Ljubo) Voloder
251. Harllan (Dušan) Von Besingger (nestao)
252. Zlatko (Antun) Vujević
253. Slaven (Josip) Vukojević
254. Rudolf (Rudolf) Vuković – Senzen
255. Vladimir (Zlatko) Vuković
256. Zdravko (Nikola) Vuković
257. Ivan (Ante) Vulić (nestao)
258. Zvonko (Ivan) Vulić (nestao)
259. Vid (Vid) Vulić (nestao)
260. Josip (Danko) Zeljko
261. Mihajlo (Vasilj) Zera
262. Dominik (Stjepan) Žeravica (nestao)
263. Damir (Josip) Živković (nestao)
264. Goran (Pavao) Živković (nestao)
265. Borislav (Mato) Žugec
