Jedna od najsvjetlijih zvijezda bosanskohercegovačke umjetnosti, legendarni glumac i pisac Josip Pejaković, preminuo je u 78. godini života. Tužnu vijest objavio je njegov sin Dejan Pejaković, a emotivne oproštaje s ovim velikim čovjekom i umjetnikom podijelili su brojni kulturni djelatnici, među kojima su i Nihad Kreševljaković te Lana Zablocki.
Pejaković je posljednjih deset godina vodio tešku borbu sa zdravljem, prošavši kroz čak 17 operacija. Godine 2019. otvoreno je govorio kako su ga liječnici već bili otpisali, no unatoč svemu, uspio se oporaviti – barem na neko vrijeme.
Život ispisan pozornicom i borbom
Rođen je u Travniku 1948. godine, gdje je stekao osnovno i srednje obrazovanje. Strast prema umjetnosti odvela ga je u Sarajevo, gdje je završio Dramski studio u klasi Kaće Dorić i Josipa Lešića. Njegove prve velike uloge, Tuzenbach u Čehovljevim Tri sestre i Filtos u Koncertu u jajetu u režiji Kaće Dorić, nagovijestile su istinsku kazališnu veličinu.
Tijekom karijere ostvario je više od 50 premijernih uloga u Narodnom pozorištu Sarajevo. Bio je jednako snažan i na filmu (Ljudski faktor, Kuća pored puta), kao i u autorskom kazalištu stvarajući upečatljive monodrame kao što su Oj, živote, On meni nema Bosne, i druge. Publika i kritika pamte njegove izvanredne izvedbe u predstavama poput Kralj Lear, Braća Karamazovi, Hasanaginica, Hamlet u selu Mrduša Donja, Tri sestre, Princip Gavrilo, Omer–paša Latas i mnoge druge.
Iza sebe je ostavio i zavidan književni opus, a posebno se ističe njegova knjiga Sevdalinka, objavljena u svibnju 2022. godine. U njoj, kako emotivno, tako i stručno, Pejaković ponire u dušu bosanskohercegovačke pjesme, pokušavajući joj osigurati status nematerijalne svjetske baštine kroz kandidaturu za UNESCO, zajedno s glazbenikom Rambom Amadeusom.
Umjetnik, glazbenik, vizionar – čovjek naroda
Josip Pejaković bio je i pjevač popularne travničke rok skupine Veziri prije nego što je život posvetio glumi i kazalištu. Po dolasku u Sarajevo, ubrzo je postao jedan od najvoljenijih glumaca svoje generacije. Od 2001. do 2003. godine obnašao je dužnost ravnatelja Drame Narodnog pozorišta Sarajevo.
Dobitnik je brojnih priznanja, među kojima se ističu Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva (1974.), Nagrada ZAVNOBiH-a za životno djelo (1991.), te Nagrada Udruženja dramskih umjetnika BiH.
“Ne damo Bosne” – poruka koja je ostala vječna
U svome životu, Pejaković nije bio samo umjetnik, već i svjedok vremena. U presudnim trenucima za Bosnu i Hercegovinu, na prosvjedima za mir 5. travnja 1992. pred početak rata, Josip Pejaković izgovorio je riječi koje su urezane u kolektivnu memoriju naroda:
“Dođite pred Skupštinu, ne bojte se, svi na ulicu, cijelo Sarajevo, krenite rudari iz Breze, iz Zenice, krenite gladni. Ne damo Bosne!“
Ova rečenica nije bila samo vapaj – bila je krik ljubavi prema domovini, poziv na dostojanstvo, na otpor, na zajedništvo. I tih nekoliko riječi nije izgovorio glumac, već čovjek koji je cijelog sebe uložio u obranu kulture, duha i identiteta svoga naroda.
Josip Pejaković ostat će trajno zapisan kao simbol posvećenosti, snage i umjetničke autentičnosti. Njegovi likovi, riječi i djela nadilaze vrijeme, a njegova predanost domovini i umjetnosti ostat će izvor inspiracije za mnoge generacije koje dolaze.
Zauvijek ćemo ga pamtiti – ne samo kao velikana bh. kazališta, već kao čovjeka koji je znao voljeti svoj narod. Počivao u miru.
