U srijedu, 19. ožujka, u 92. godini života, preminuo je Bogdan Kragić, najstariji nogometaš splitskog Hajduka i posljednji igrač iz slavne generacije pedesetih godina prošlog stoljeća. Kragić je bio dijelom velike generacije koja je obilježila nogometnu povijest bivše Jugoslavije.
Bogdan Kragić rođen je u Splitu 14. siječnja 1934. godine. Njegov otac, Stipe, bio je splitski težak koji je igrao za splitski Anarh, što je možda utjecalo na Bogdanov kasniji izbor karijere. Međutim, u djetinjstvu Bogdan nije pokazivao veliku volju za nogomet. Sve se promijenilo kada je u dobi od 16 godina igrao za Realku na Starom placu protiv Tehničke škole. Utakmicu je promatrao Luka Kaliterna, koji ga je pozvao na trening i tako je započela njegova karijera u Hajduku.
Kragić je brzo postao dijelom juniorske momčadi Hajduka, koja je 1952. godine pod vodstvom Luke Kaliterne osvojila prvo prvenstvo Jugoslavije. Bio je kapetan momčadi koja je 1953. osvojila međunarodni turnir Kvarnerska rivijera i nastupala na turniru u Viareggu u Italiji. Za prvu momčad Hajduka debitirao je 8. ožujka 1953. u utakmici protiv beogradskog BSK-a.
Bogdan Kragić je bio dijelom velike momčadi Hajduka koja je 1955. osvojila prvenstvo Jugoslavije, zajedno sa legendama kao što su Frane Matošić, Bernard Vukas i Beara. Za Hajduk je igrao od 1953. do 1962. godine, odigrao 151 utakmicu i postigao 23 zgoditka. Igrao je na više pozicija, ali je najviše volio igrati kao centarfor i centarhalf.
Kragić je imao velike uzore u Frani Matošiću i Bernardu Vukasu, koji mu je bio i najbolji prijatelj. Bernard Vukas, za koga je Kragić govorio da je bio najveći hrvatski nogometaš u povijesti, dijelio je s njim ljubav prema splitskim običajima i igrama kao što su briškula i pismo.
Nakon Hajduka
Nakon odlaska iz Hajduka, Kragić je dvije godine igrao za RNK Split, a potom je 12 godina proveo u Austriji, gdje je deset godina igrao za Atus Wolfsberg i dvije godine bio trener.
Bogdan Kragić se redovito pojavljivao na protokolarnim događanjima u Hajduku i uvijek je volio govoriti o nogometu. Njegova filozofija igre bila je temeljena na pameti i tehniku, a nikada nije igrao na snagu ili brzinu. Kao što mu je barba Luka Kaliterna rekao na prvom treningu, nogomet se igra glavom, a ne nogom.
Poštujući želju pokojnika i obitelji, Bogdan Kragić je sahranjen u krugu najuže obitelji. Njegovo nasljeđe ostaje trajno u srca splitskih navijača i svih koji su ga poznavali kao velikog nogometaša i još većeg čovjeka.
U srijedu, 19. ožujka, u 92. godini života, preminuo je Bogdan Kragić, najstariji nogometaš splitskog Hajduka i posljednji igrač iz slavne generacije pedesetih godina prošlog stoljeća. Kragić je bio dijelom velike generacije koja je obilježila nogometnu povijest bivše Jugoslavije.
Život i Karijera
Bogdan Kragić rođen je u Splitu 14. siječnja 1934. godine. Njegov otac, Stipe, bio je splitski težak koji je igrao za splitski Anarh, što je možda utjecalo na Bogdanov kasniji izbor karijere. Međutim, u djetinjstvu Bogdan nije pokazivao veliku volju za nogomet. Sve se promijenilo kada je u dobi od 16 godina igrao za Realku na Starom placu protiv Tehničke škole. Utakmicu je promatrao Luka Kaliterna, koji ga je pozvao na trening i tako je započela njegova karijera u Hajduku.
Uspon u Hajduku
Kragić je brzo postao dijelom juniorske momčadi Hajduka, koja je 1952. godine pod vodstvom Luke Kaliterne osvojila prvo prvenstvo Jugoslavije. Bio je kapetan momčadi koja je 1953. osvojila međunarodni turnir Kvarnerska rivijera i nastupala na turniru u Viareggu u Italiji. Za prvu momčad Hajduka debitirao je 8. ožujka 1953. u utakmici protiv beogradskog BSK-a.
Bogdan Kragić je bio dijelom velike momčadi Hajduka koja je 1955. osvojila prvenstvo Jugoslavije, zajedno sa legendama kao što su Frane Matošić, Bernard Vukas i Beara. Za Hajduk je igrao od 1953. do 1962. godine, odigrao 151 utakmicu i postigao 23 zgoditka. Igrao je na više pozicija, ali je najviše volio igrati kao centarfor i centarhalf.
Kragić je imao velike uzore u Frani Matošiću i Bernardu Vukasu, koji mu je bio i najbolji prijatelj. Bernard Vukas, za koga je Kragić govorio da je bio najveći hrvatski nogometaš u povijesti, dijelio je s njim ljubav prema splitskim običajima i igrama kao što su briškula i pismo.
Nakon odlaska iz Hajduka, Kragić je dvije godine igrao za RNK Split, a potom je 12 godina proveo u Austriji, gdje je deset godina igrao za Atus Wolfsberg i dvije godine bio trener.
Nasljeđe
Bogdan Kragić se redovito pojavljivao na protokolarnim događanjima u Hajduku i uvijek je volio govoriti o nogometu. Njegova filozofija igre bila je temeljena na pameti i tehniku, a nikada nije igrao na snagu ili brzinu. Kao što mu je barba Luka Kaliterna rekao na prvom treningu, nogomet se igra glavom, a ne nogom.
Poštujući želju pokojnika i obitelji, Bogdan Kragić je sahranjen u krugu najuže obitelji. Njegovo nasljeđe ostaje trajno u srca splitskih navijača i svih koji su ga poznavali kao velikog nogometaša i još većeg čovjeka.
