Kako se na mala vrata i bez ozbiljne “opće” naobrazbe može ući u “veliku” politiku pokazuje primjer trenutačnog zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića. Na to je nedavno podsjetio i istaknuti domoljub Damir Borovčak, koji se početkom devedesetih vratio iz inozemstva u Hrvatsku, iako je ondje mogao ostati i uživati, poput, primjerice, Rade Šerbedžije.
Tomaševića i njegove suradnike posebno pamtimo iz 2010. godine, kada je u Zagrebu bio na čelu prosvjednika, tobože u ime „Zelene akcije“. Ta je skupina tada neopravdano napadala projekt gradnje podzemne garaže u zagrebačkoj Varšavskoj ulici. Garažu i okolne poslovne prostore gradio je Tomislav Horvatinčić, uz sve potrebne dozvole. Međutim, Tomašević i njegova ekipa tada su svojim tijelima zaustavljali gradnju, bacali se po cesti kako bi ih kamere snimile dok ih policija odnosi u kombije.
Horvatinčić je zbog svega pretrpio golemu štetu — najmanje dvije godine nije mogao pristupiti svojem posjedu, a poznato je da zbog tog slučaja nikada nije imao nijednu kaznenu prijavu. Danas se ta garaža pokazuje kao pun pogodak.
Ipak, tom smišljenom akcijom Tomašević i njegovi suradnici stekli su veliku medijsku „slavu“, umjesto da budu kazneno gonjeni. Bio je to notorni tzv. pokret „Pravo na grad“, organiziran pod okriljem „Zelene akcije“, koja je tim „satelitima“ poslužila kao odskočna daska za ulazak u visoku politiku — do same vlasti Grada Zagreba. Iz „Zelene akcije“ kasnije su izrasli u stranku „Možemo“.
Sve što je hrvatsko, njima očito nije sveto. Kad je Udruga hrvatskih branitelja u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog željela organizirati domoljubni koncert, Grad je odbio, iako takvih problema prije nije bilo.
U vrijeme Milana Bandića, na ulazu u Grad Zagreb vijorile su se hrvatske zastave. Danas ih gotovo i nema — umjesto njih tu i tamo vise reklame, pretežno za nastupe srpskih i drugih zabavljača.
U prve dane mandata Tomašević je u svoj ured teatralno dolazio biciklom, predstavljajući se „skromnim“ gradonačelnikom. Sličnu je glumu svojedobno koristio i Zvonimir Mršić, kada je po „crvenoj liniji“ bio izabran za predsjednika Uprave Podravke. To su glumci bez dublje naobrazbe, ali narod, očito, takve voli — kao i one koji su se ogriješili o zakon i obnašali visoke političke dužnosti.
Hrvati, čini se, svima opraštaju — osim onima koji su u krvi stvarali hrvatsku državu. (Svaka čast iznimkama.)
Tomašević je najavio da mu je ovo posljednji mandat. Laže. Ostat će na funkciji sve dok Zagreb ponovno ne pretvori u „crveni grad“.
To je nama naša borba dala!
