Rat ostavlja duboke ožiljke, ne samo na onima koji su se borili, već i na njihovim obiteljima. Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) među hrvatskim braniteljima tiha je epidemija koja se širi daleko izvan granica pojedinca, obuhvaćajući cijele obitelji u svoj zagrljaj boli i izazova.
Istraživanja pokazuju da branitelji s PTSP-om imaju nižu kvalitetu života povezanu sa zdravljem u gotovo svim domenama u usporedbi s braniteljima bez PTSP-a. Također, branitelji s PTSP-om percipiraju manju socijalnu podršku od obitelji, prijatelja i značajnih drugih.
Pitanje koje se često postavlja je ono je li vlast pogriješila što nije odmah reagirala tijekom i nakon Domovinskog rata, a odgovor je jednostavan kada se zna da sustav psihosocijalne terapije u Hrvatskoj nije bio dovoljno razvijen nakon rata. Zoran Komar, stručnjak za psihologiju konflikta, ističe da je mreža centara za psihosocijalnu pomoć koja se razvijala od kraja 1990-ih bila slaba, a potreba za njom velika. Mnogi veterani i njihove obitelji imali su tada potrebu za terapijskim razgovorom, no nažalost malo se ili ništa poduzimalo po tom pitanju.
Unatoč tome, što danas postoje regionalni centri za psihološku tramu i Nacionalni centar za psihotraumu, kao i mreža centara za psihosocijalnu podršku čini se da potrebe branitelja s PTSP-om i njihovih obitelji nisu u potpunosti zadovoljene, što ukazuje na potrebu za daljnjim razvojem sveobuhvatnih programa podrške za ovu populaciju.
Život s PTSP-om: Pogled iznutra
Zamislite da se vaš član obitelji vraća iz rata, ali nije više ista osoba. Da ima noćne more i pogled koji ga je odveo negdje daleko gdje ga nitko osim njegovih suboraca ne može dohvatiti. Mnoge obitelji branitelja svakodnevno se bore s posljedicama PTSP-a, pokušavajući održati normalan život usred oluje emocija i izazova.
Supruge branitelja često u tim brakovima postaju nevidljive heroine, noseći teret koji nadilazi uobičajene bračne izazove. Istraživanja pokazuju da preko 90% supruga branitelja s PTSP-om pati od kroničnih bolova i drugih zdravstvenih problema, najčešće glavobolja, boli u leđima, nogama, visokog tlaka, problema sa štitnjačom…
One često zanemaruju vlastite potrebe, stavljajući obitelj na prvo mjesto. Čak trećina supruga branitelja s PTSP-om, također, pokazuje simptome traume pateći od niza simptoma poput noćnih mora, nesanice, kroničnog umora i depresije.
Supruge često svakodnevno balansiraju između supruga i djece, prijatelja i rodbine, raznih institucija i ustanova, gubeći vlastitu unutarnju ravnotežu i zdravlje One preuzimaju ulogu primarnog skrbnika, često zanemarujući vlastite potrebe. Ovo može dovesti do emocionalnog iscrpljivanja, osjećaja bespomoćnosti i izolacije.
Dr. Marija Ćurić, psihijatrica specijalizirana za rad s obiteljima oboljelih od PTSP-a, ističe: “Supruge branitelja s PTSP-om često razvijaju tzv. ‘sindrom supruge ratnog veterana’. Ovo stanje karakteriziraju simptomi anksioznosti, depresije, kronični umor i osjećaj gubitka identiteta. Važno je prepoznati ove simptome i pružiti adekvatnu podršku.”
U nastojanju da održe obiteljsku ravnotežu, supruge često preuzimaju sve veću odgovornost unutar obitelji. Ovo može uključivati preuzimanje financijske odgovornosti, donošenje svih važnih odluka i zaštitu djece od “loših faza” oca. Ovakva promjena uloga može dovesti do dodatnog stresa i napetosti u odnosu.
Ovi podaci ukazuju na ozbiljnost situacije i potrebu za sveobuhvatnom podrškom ne samo braniteljima, već i njihovim suprugama i partnericama.
Odrastanje u sjeni PTSP-a
Za djecu branitelja, PTSP postaje nevidljivi član obitelji, oblikujući njihovo djetinjstvo na načine koje često ne razumiju.
Djeca branitelja s PTSP-om imaju veći rizik za razvoj emocionalnih i bihevioralnih problema. Dr. Ivan Kovačić, dječji psihijatar, objašnjava: “Djeca branitelja s PTSP-om često odrastaju u okruženju obilježenom nepredvidljivošću i emocionalnom nestabilnošću. Ovo može dovesti do razvoja nesigurne privrženosti i poteškoća u regulaciji emocija.”
PTSP roditelja može negativno utjecati na akademski uspjeh djece. Istraživanja pokazuju da djeca branitelja s PTSP-om često imaju niže ocjene i veću stopu izostanaka iz škole u usporedbi s njihovim vršnjacima. Ovo može biti rezultat emocionalnog stresa kod kuće, poteškoća s koncentracijom ili nedostatka roditeljske podrške zbog simptoma PTSP-a.
No, važno je naglasiti da ove obitelji nisu osuđene na propast – uz pravilnu podršku i razumijevanje, mnogi pronalaze snagu i otpornost. Put prema iscjeljenju
Upravo stoga, liječenje PTSP-a nije samo individualni proces, već obiteljsko putovanje. Dr. Ana Matić, psihologinja, naglašava: “Ključno je uključiti cijelu obitelj u proces liječenja. Kada obitelj razumije PTSP i ima alate za nošenje s njim, šanse za oporavak značajno rastu.“
Mnoge obitelji pronalaze snagu u grupama podrške, gdje mogu dijeliti iskustva s drugima koji razumiju njihovu situaciju.
Transgeneracijski prijenos traume
Možda najsloženiji aspekt ovog problema je transgeneracijski prijenos traume – fenomen gdje se simptomi traume prenose s jedne generacije na drugu. Dr. Ana Matić, psihologinja specijalizirana za transgeneracijske traume, objašnjava:
“Transgeneracijski prijenos traume nije jednostavan proces ‘kopiranja’ simptoma. Radi se o složenoj interakciji bioloških, psiholoških i socijalnih faktora koji oblikuju razvoj djeteta.”
Poziv na razumijevanje i podršku
PTSP u obiteljima hrvatskih branitelja predstavlja složen i višedimenzionalan problem koji zahtijeva sveobuhvatan pristup. Iako su posljedice PTSP-a na obitelji branitelja ozbiljne i dalekosežne, postoji nada. Uz pravovremenu intervenciju, adekvatnu podršku i razumijevanje društva, moguće je prekinuti ciklus transgeneracijskog prijenosa traume i osigurati bolju budućnost za sve članove obitelji pogođene ovim poremećajem.
Dr. Marija Kovač, psihijatrica i stručnjakinja za obiteljsku terapiju, zaključuje: “Ključno je razumjeti da PTSP nije samo individualni problem branitelja, već problem koji utječe na cijelu obitelj i širu zajednicu. Samo kroz holistički pristup koji uključuje liječenje branitelja, podršku njihovim obiteljima i edukaciju društva možemo se nadati dugoročnom rješenju ovog složenog problema.“
Dr. Petar Nikolić, psihijatar, poručuje: “Svaka obitelj pogođena PTSP-om je jedinstvena, ali sve dijele potrebu za razumijevanjem, strpljenjem i podrškom. Kao društvo, moramo im pružiti ruku i pokazati da nisu sami u ovoj borbi.”
Rješavanje problema PTSP-a u obiteljima branitelja nije samo pitanje zdravstvene skrbi, već i pitanje društvene odgovornosti i solidarnosti. Potrebno je kontinuirano raditi na podizanju svijesti o ovom problemu, razvijanju učinkovitih strategija prevencije i intervencije, te pružanju sveobuhvatne podrške svim članovima obitelji pogođenih ovim poremećajem. Samo tako možemo osigurati da žrtve rata ne budu zaboravljene i da posljedice rata ne nastave utjecati na buduće generacije.
Ove obitelji nisu žrtve, već heroji svakodnevice koji se bore s nevidljivim neprijateljem. Njihova snaga i otpornost inspiracija su svima nama. Pružajući im razumijevanje i podršku, ne pomažemo samo njima – gradimo suosjećajnije i snažnije društvo za sve nas.


