Smrt Gordana Lederera (21. travnja 1958.- 10. kolovoza 1991.), jednog od najpoznatijih hrvatskih tv snimatelja, nije pala u zaborav. Na spomen ploči na njegovu posljednjem počivalištu piše da je „podmuklo ubijen od srpskih zločinaca u Hrvatskoj Kostajnici“
Dugo je njegov otac Prvislav Lederer bio ogorčen na ratnog zločinca generala Andriju Rašetu, koji je onemogućio da njegov teško ranjeni sin bude prebačen u zagrebačku bolnicu helikopterom. Pored toga nije dopustio ni prolaz helikopteru Crvenog križa.
“Rašeta je svakako jednim dijelom odgovoran za Gordanovu smrt. Nije dopustio prelet helikoptera, a svakome tko zna kakva je bila njegova pozicija u ono vrijeme, jasno je da je to mogao učiniti,” rekao je otac HRT-ovog snimatelja za Novi list, 12. kolovoza 2002.
Lederer je pohađao osnovnu školu i gimnaziju u Zagrebu. Nakon toga završio je školu za fotoreportere Jugoslavenskog instituta za novinarstvo u Beogradu, potom se upisao na Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu -Odsjek filmskog i tv snimanja (na kojem diplomira 1989.). Studirao je i arheologiju na Filozofskom fakultetu, a naposlijetku, 1989. i postdiplomski studij „Kulturna povijest istočno jadranske obale“ na inter-univerzitetskom centru u Dubrovniku.
U njegovu životopisu čitamo da je radio kao fotoreporter, vanjski suradnik „Vjesnika“, „Borbe“, „Politike“ i omladinskih novina, te da je bio fotograf (industrijski dizajn, velika povećanja za opremanje interijera). U profesionalnoj filmskoj i TV produkciji surađuje od 1986. Snimio je više dokumentarnih filmova (u koautorstvu s Mojmirom Koničem 1986. režirao je i snimio kratkometražni animirano-eksperimentalni film „Muybridge i comp.“, za koji je iste godine dobio „Prvomajsku nagradu Sveučilišta“, „Sedam sekretara SKOJ-a“ i nagradu ASIFA- e za najbolji debitantski film na 33. festivalu jugoslavenskog dokumentarnog i kratkometražnog filma u Beogradu. Potom je kao drugi snimatelj realizirao kratki igrano-dokumentarni film „Letališče“ (1987.,TV Ljubljana).. Zatim slijede dokumentarni filmovi „Udruženje samaca“ i „Badanj“ za TV Zagreb, a radio je i kao trik-snimatelj i snimatelj na dugometražnim animiranim filmovima „Čudesna šuma“ i „Čarobnjakov šešir“ itd. Bio je član Društva filmskih radnika. Od 1989. bio je stalno zaposlen kao kamerman na Hrvatskoj televiziji.
Iza njega su ostali brojni filmski i ini radovi i reportaže, među ostalim i film „Kurdska kolijevka traži utočište“, koji je snimio na iransko-iračkom ratištu.
Od samog početka hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, pa sve do svoje prerane smrti, izvještavao je za dnevnike Hrvatske televizije.
Zvonko Maković uz ostalo je istaknuo da je smrt Gordana Lederera popraćena na televiziji fragmentima snimljene građe koju je posljednju uspio zabilježiti. Nakon njegove smrti drugi su se pobrinuli da iz tih zapisa montiraju zasebnu cjelinu maksimalno poštujući Ledererov prepoznatljiv rukopis.
“To prije svega vrijedi za „Banijska praskozorja,” naglasio je Maković te nadodao da je ovaj snimatelj iza sebe ostavio i mnogo razvijenih crno-bijelih negativa, kao i veliki broj dia-pozitiva.
Inače, tog 10. kolovoza 1991. pripadnici HV-a krenuli su u ophodnju okolicom Hrvatske Kostajnice. Gordan im se pridružio u želji da zabilježi miran ratni dan, tim prije jer je bilo proglašeno primirje. Ali, hrvatski junaci su naišli na četničku zasjedu. Tada je u popodnevnim satima snajperom pogođen, jer je nosio kameru umjesto puške…Ostalo je povijest.
