Priča koja je uznemirila zadarsku javnost dogodila se krajem rujna 2024. na zadarskom Bilom brigu, kada je strani radnik iz Uzbekistana, star 42 godine, optužen za spolno uznemiravanje troje djece mlađe od 15 godina. Presuda, koja je ovih dana postala aktualna, izazvala je val reakcija i nezadovoljstva među građanima, ali i otvorila važno pitanje kako zakonodavni okvir Republike Hrvatske tretira najosjetljivije slučajeve kaznenih djela u kojima su uključeni stranci.
Sutkinja je 12. lipnja, prema tvrdnjama sa zadarskog Općinskog suda, nepravomoćno izrekla osuđujuću presudu: jedinstvena kazna zatvora od godinu i šest mjeseci, podijeljena tako da okrivljenik devet mjeseci mora provesti u zatvoru, dok mu ostatak kazne prelazi u uvjetnu ako u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo. Nakon izricanja presude, Uzbekistanac je pušten na slobodu jer mu je istražni zatvor prekinut nakon devet mjeseci, koliko je proveo pritvoren od dana uhićenja.
Prema informacijama iz više izvora i izjava uključenih u slučaj, incident se zbio 27. rujna 2024. godine na Bilom brigu. Dojavu o napadu dao je nezavisni gradski vijećnik Robert Modrić, koji je putem društvenih mreža upozorio na neprihvatljivo ponašanje stranog radnika prema troje djece – dvije djevojčice i jednog dječaka, tada starih 11 i 12 godina. Napad je, prema Modrićevim riječima, uključivao fizički kontakt odraslog muškarca prema djeci, a iz poštovanja prema privatnosti žrtava nije iznosio eksplicitne pojedinosti.
Službeni izvori vrlo su suzdržani s obzirom na osjetljivost slučaja i zaštitu maloljetnika, pa policija i sud ne iznose detalje događaja. Stanovnici Bilog Briga uspjeli su zadržati napadača do dolaska službenih osoba, čime su spriječili njegov bijeg, dok je policija nakon zaprimljene prijave odmah provela kriminalističko istraživanje
Tužiteljstvo je događaj okarakteriziralo kao kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina, što prema hrvatskom Kaznenom zakonu podrazumijeva bilo kakve bludne radnje ili sličan oblik zloupotrebe. Detalji samog čina i priroda fizičkog kontakta, zbog pravnih i etičkih razloga, nisu javno objavljeni.
Cijeli je slučaj izazvao glasnu reakciju u javnosti, a najglasniji je bio nezavisni gradski vijećnik Robert Modrić koji je putem društvenih mreža izrazio otvoreno nezadovoljstvo presudom, opisujući je kao izravnu uvredu žrtvama i svim stanovnicima Zadra te prozvao sustav zbog, kako kaže, preblagog odnosa prema migrantima. Modrić smatra da bi uz kaznu automatski trebala biti izrečena i trajna zabrana boravka u Hrvatskoj i Europskoj uniji.
Ipak, stvar je mnogo složenija s pravnog aspekta. Prema hrvatskom Zakonu o strancima, protjerivanje državljanina treće zemlje moguće je samo ako je pravomoćno osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora dulju od godinu dana i za kazneno djelo počinjeno s namjerom. Kako je u ovom slučaju bezuvjetni dio kazne kraći od jednogodišnje granice, nisu ispunjeni svi formalno-pravni uvjeti za protjerivanje uzbekistanskog državljanina iz Hrvatske.
Zadar je tako ostao s gorčinom u ustima, osjećajući kako sustav štiti formalna prava osuđenih stranaca više nego osjećaj sigurnosti građana, dok sam sudski epilog otvara niz daljnjih pitanja — od položaja žrtava i njihove zaštite, do potrebe dorade zakonodavnog okvira. Javnost, uzvikom nezadovoljstva, jasno poručuje kako očekuje strožije i odlučnije odgovore pravosuđa u ovakvim slučajevima, pogotovo kad je riječ o najranjivijima.
