U nedavnoj zbivanju u Splitu, Robert Pauletić, poznati hrvatski kvizaš i putopisac, našao se u središtu pažnje zbog sumnje da je fizički napao dvojicu maloljetnika. Ovaj slučaj postavlja važno pitanje o zaštiti djece i odgovornosti institucija u slučajevima vršnjačkog nasilja. Kada sustav ne djeluje adekvatno, roditelji se često osjećaju prisiljenima da sami preuzmu zaštitu svoje djece, što može dovesti do nepredviđenih posljedica. U ovom kontekstu, važno je razmotriti što se dogodilo i kako se može spriječiti ponavljanje sličnih slučajeva u budućnosti.
Robert Pauletić, poznati hrvatski kvizaš, novinar i putopisac, nedavno je uhićen u Splitu zbog sumnje da je fizički napao dvojicu maloljetnika, učenika Osnovne škole “Meje”. Napadi su se dogodili u ranim poslijepodnevnim satima, a Pauletić je sam došao u policijsku postaju nakon što je zaprimio poziv policije zbog prijave o napadu na maloljetnike.
Prema izvještajima, Pauletić je prvog učenika sačekao u Mihanovićevoj ulici i fizički ga napao, a nedugo zatim napao je i drugog učenika u Ulici Frana Supila. Motiv napada još nije jasno objašnjen, ali se pretpostavlja da bi mogao biti povezan s vršnjačkim nasiljem. Roditelji napadnutih dječaka odveli su ih u bolnicu na pregled, gdje će se utvrditi jesu li zadobili ozljede.
Pauletić je očito došao do “zida” u pokušaju da pronađe rješenje kako zaštiti sina od vršnjačkog nasilja koje je proživljavao u školi upravo od dvojice maloljetnika s kojima je htio osobno popričati.
Naime, prema pisanju Velimira Bujaneca u slučajuj sa splitskih Meja, kulturan i fin, pametan i posve normalan – gospodin Robert Pauletić, nije više mogao trpjeti da mu maloljetni nasilnici fizički i psihički maltretiraju desetogodišnje dijete – odličnog učenika uzornog ponašanja. Nadležni u školi i unutar drugih državnih institucija nisu poduzeli baš ništa kako bi se problem riješio – i Robert se ponio na način koji mu je jedini preostao – zaštitnički. Onako – kako bi svaki hrabar i zabrinuti roditelj, bez obzira na posljedice, branio svoje dijete. Kada zakaže sustav, braniti se moraš sam, a kada je u pitanju sigurnost vlastitoga djeteta – nema nimalo kalkuliranja. Za svoju djecu i obitelj činiš baš sve. Posebno kada znaš da si u pravu!
Pitanje zaštite djece i odgovornosti institucija
Slučaj Roberta Pauletića postavlja važno pitanje o zaštiti djece i odgovornosti institucija u slučajevima vršnjačkog nasilja. Vršnjačko nasilje postaje sve ozbiljniji problem u hrvatskim školama, s preko 30-40% učenika koji su bili ili jesu žrtve nekog oblika nasilja. U slučajevima kada institucije ne djeluju adekvatno, roditelji se često osjećaju prisiljenima da sami preuzmu zaštitu svoje djece, što može dovesti do nepredviđenih posljedica. No, pitanje je što napraviti kada institucije ne mogu ili neće napraviti ništa kako bi zaštitile djecu koja su žrtve nasilja. Gledati kako ti zlostavljaju dijete i biti svjestan da će kroz cijeli život nositi posljedice ili nešto poduzeti, pa makar te i uhiti.
Kako riješiti problem vršnjačkog nasilja?
Rješavanje problema vršnjačkog nasilja zahtijeva brzu i primjerenu reakciju nadležnih institucija. Škole su dužne primijeniti Protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima, koji obuhvaća obavješćivanje policije, Centra za socijalnu skrb i zdravstvenog sustava u slučaju ozljeda. Također, roditelji trebaju biti aktivni u prepoznavanju znakova nasilja i surađivati sa školama u rješavanju problema.
U slučaju Roberta Pauletića, još uvijek nije jasno jesu li njegovi postupci bili opravdani ili ne, ali je jasno da je sustav morao biti neuspješan u zaštiti djece. Kako bismo spriječili slične slučajeve u budućnosti, potrebno je poboljšati komunikaciju između škola, roditelja i nadležnih institucija te osigurati adekvatnu podršku žrtvama i počiniteljima nasilja. Hoće li to biti dovoljno pokazat će vrijeme, no vrijeme je da svako dijete bude sigurno u školi.
