Na današnji dan 1970. rođen je heroj Vukovara Goran Menges. Rame uz rame sa svojim zapovjednikom Josipom Tomašićem – Osom, bio je u najtežim borbama koje su se odvijale na Sajmištu, ostao je u sjećanju mnogih suboraca i vukovarskih majki jer je pod granatama nosio mlijeko njihovoj djeci u podrumima.
Kada je postalo jasno da Vukovar gubi bitku, Goran Menges je, zajedno sa svojim ocem Zlatkom, krenuo u proboj. U skupini od 222 branitelja i civila, u posljednjem očajničkom pokušaju, tiho su i oprezno napustili grad, znajući da će svaki korak biti borba za život. Cijeli 18. studenoga proveli su skrivajući se u kukuruzima, čekajući noć kako bi nastavili prema slobodnom teritoriju. S vremenom se velika skupina podijelila na manje grupe. Goran i Zlatko našli su se u grupi od 46 ljudi, predvođenih zapovjednikom Josipom Tomašićem.
Neprijateljske snage otkrile su njihovu lokaciju između Marinaca i farme Henrikovci. Goran je u tom trenutku nosio iscrpljenu i izgladnjelu 9-godišnju djevojčicu Ivanu, koju nije želio ostaviti. Kada je počela pucnjava, položio ju je na tlo kako bi je zaštitio. Nažalost, među prvima je pogođen i ranjen, dok su se ostali iz skupine pokušavali probiti do slobodnog teritorija.
Dio skupine uspio je prijeći liniju, no Goran i nekoliko drugih zarobljeni su. Njihova tijela ekshumirana su 1998. godine u Marincima, a obitelj ga je identificirala 2003. godine. Svjedoci i kasnija ekshumacija pokazali su da je preživio ranjavanje u kukuruzištu, ali je zarobljen, mučen i ubijen. Goran je tada imao samo 21 godinu.
Goranovo posljednje počivalište nalazi se na Memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata u Vukovaru, zapisala je Tanja Belobrajdić u svojoj knjizi “Nisu zaboravljeni – Grad heroja”.
Tanja je zapisala i kakav je bio Goran kao mladić koji je ostavio sve i krenuo u obranu svoga grada.
“U slobodno vrijeme uzgajao je golubove s kojima je na natjecanjima osvajao nagrade. Veselilo ga je čitati povijesne knjige, voziti se vukovarskim ulicama motorom “emzejcem”, slušati Parni valjak, Azru i Prljavo kazalište. Bio je jedan od brojnih, srčanih mladića sa Sajmišta, baš poput Darka Kovačića, Siniše Vebera, Darka Nađa i mnogih drugih koji su napustili kafiće, gradski korzo i prve ljubavi, kako bi na prvoj crti, svi odreda, svoju mladost ostavili na ulicama Vukovara.”
Izvor teksta: Tanja Belobrajdić: “Nisu zaboravljeni – Grad heroja”
