Ovih dana čitamo da nas udruga Milorada Pupovca, uz ostalo, i to uoči Uskrsa, najvećeg i najvažnijeg kršćanskog blagdana, (sic!), „časti“ s izložbom „Glas Jovanke Broz“, koja je otvorena u Zagrebu. Možete li zamisliti da bi u ovo vrijeme, kad Srbija protjeruje nevine Hrvate i Hrvatice, u Beogradu mogla biti otvorena recimo izložba koja bi bila posvećena Kati Šoljić ili Savki Dabčević Kučar?
Nešto takvoga nikome ne bi palo ni na pamet, a da komedija bude veća to srpska država nikada ne bi financirala, kao što izložbu o „ličkoj princezi“, koju kao autori potpisuju Davorka Perić i notorni Dejan Jović, dobrim dijelom financira hrvatska država.
Na izložbi se možete „uvaliti“ u trosjed dnevnog boravka Broza i 90 minuta slušati kako Jovanka govori te razgledati njezine skulpture, fotografije, dokumente i „donji i gornji veš“.
Dakle, kome je i zašto, uoči Uskrsa, potrebna ova izložba, navodno u II. svjetskom ratu, dvaput ranjene ličke „kraljice“ i prve drugarice koja je postala prva dama u „leglu“ Josipa Broza?
Izložba je postavljena u dvorani Srpskog kulturnog centra, kakvih će diljem Hrvatske biti četrdesetak!
Što nakon ove izložbe, koja je navodno pobudila veliko zanimanje Zagrepčana, poglavito Srba, možemo očekivati?
Očito, te i takve izložbe i tribine, kako Hrvati ne bi zaboravili „što je bilo“!
Sramno da sramnije ne može biti!
