Prosvjedima su podršku pružile i brojne osobe iz Hrvatske. U Splitu, na Matejuški, protekli vikend se okupilo nekoliko stotina građana izražavajući solidarnost sa studentima u Srbiji. Okupljanje je nakratko omela skupina građana koja je pokušala izazvati incident, no splitska policija pravovremeno je reagirala i spriječila daljnje sukobe. O svemu se oglasio i splitski svećenik don Ante Žderić koji često komentira aktualne društvene događaje.
Prosvjedne blokade više od 60 fakulteta u Srbiji traju već mjesecima, a studentima se u Novom Sadu pridružilo desetci tisuća građana iz cijele Vojvodine i drugih dijelova Srbije. Uz njih su stali i predstavnici udruga poljoprivrednika, nekoliko stotina motorista te brojne javne osobe.
Glavni zahtjevi studenata uključuju odgovornost vlasti za nesreću u kojoj je, uslijed pada nadstrešnice na kolodvoru u Novom Sadu, smrtno stradalo petnaest osoba. Također, traže dosljedno poštivanje ustava i zakona, iskorjenjivanje korupcije te jačanje neovisnosti institucija, oslobođenih političkog utjecaja.
Iako vlasti tvrde da su svi zahtjevi u vezi s nesrećom ispunjeni, studenti i stručna javnost to osporavaju. Ukazuju na to da u službenim dokumentima nedostaju ključni podaci koji bi mogli ukazati na korupciju i nemar u obnovi kolodvora.
Prosvjedima su podršku pružile i brojne osobe iz Hrvatske. Protekli vikend u Splitu, na Matejuški, okupilo se nekoliko stotina građana izražavajući solidarnost sa studentima u Srbiji. Okupljanje je nakratko omela skupina građana koja je pokušala izazvati incident, no splitska policija pravovremeno je reagirala i spriječila daljnje sukobe.
O društvenim mrežama o situaciji se oglasio i splitski svećenik don Ante Žderić, koji često komentira aktualne društvene događaje. Njegov status prenosimo u cijelosti.
“Zašto je važno podržati studentske i građanske prosvjede i štrajkove u Srbiji? Zašto je to važno i kod nas u Hrvatskoj?
Zato što je riječ u njihovoj borbi za društvenu pravdu i pravosudnu učinkovitost. Zato što svakom mislećem i odgovornom građaninu treba biti stalo do tih, univerzalnih vrijednosti, za kojima vapi i naše, poniženo i učmalo, hrvatsko društvo. Njihovu je borbu prepoznao demokratski svijet. Volimo si laskati da smo i mi dio tog svijeta.
Zato što mi nismo SAD ili Japan, zemlje sa sigurnim okružjem (ako je igdje uopće sigurno), već pribalkanska zemljica. A Balkan će uvijek biti bure baruta. Zato što je Srbija pred našim vratima i zato što demokracija, mir i društvena pravednost u toj zemlji znači stabilnost u našem okružju. To nije važno samo idiotima.
Zato što ne možemo glumiti da smo Alisa u zemlji čudesa, jer se događaji u Srbiji odvijaju na samo pola sata vožnje od naše granice. Zato što stabilnost ovog dijela Europe i te kako utječe na hrvatsko gospodarstvo, od prometa, trgovine do turizma.
Zato što je riječ o mladim generacijama, koje se u vrijeme Domovinskog rata nisu ni rodile. Predbacivati im ulogu ratnih huškača i podržavatelja rata 91. je čista zloća, koja govori o pakosti onih koji to čine. Bizarno. Ne, ne postoji transgeneracijska, ni kolektivna krivnja. Toga nas je Krist oslobodio. Tko živi u mentalnom sklopu da netko mora biti kriv jer je Srbin, Kinez ili ne znam koja p. materina, neka odmah ujutro ode u izabranog liječnika obiteljske medicine po uputnicu za specijalista. Vlastite su frustracije gadna stvar. To treba liječiti.
Zato što dobar čovjek želi dobro svima. Zli za svoju zloću traži bizarna opravdanja. Zato što su Hrvatska i Srbija susjedi. Ne mogu niti trebaju bježati jedni od drugih. Razvoj demokracije i pravne države u Srbiji može samo pridonijeti našem dobru. Sjetite se samo pitanja nestalih u Domovinskom ratu. Dobro jednih mora biti dobro drugih. Tko se tome suprotstavlja, sretan mu put u Sjevernu Koreju. Tamo će naći istomišljenike.
Zato što srbijanske vlasti ionako sve i svakog optužuju za urotu. To je simptom režima koji umire. Krajnje je cinično podršku studentima ocijeniti kao miješanje u tuđu zemlju. Recite radije da ih mrzite jer su Srbi. I sami znate da je tako. Da nije njih, mrzili biste nekog drugog. Jer imate potrebu mrziti. I to još loše pakirate u celofan “nemiješanja”.
Zato što je borba za pravdu i demokraciju borba svakog uljuđenog građanina. Bila ta borba u Srbiji, Gazi ili Ukrajini. To smo dužni podržati radi generacija koje dolaze.
Zato što iskreno domoljublje podrazumijeva poštivanje drugih. Nacionalizam je izvitopereno domoljublje. Nacionalizam je sravnio Vukovar i napunio jamu na Ovčari leševima. Htjeti dobro drugima, drugačijima, je naša kršćanska dužnost. Ta se mladost u Srbiji, pobogu, bori za bolji život sutra. Mi u Hrvatskoj se ne borimo. Mi idemo u Njemačku i Irsku.
Nazivati one koji podržavaju studentsku i građansku borbu u Srbiji Jugoslavenima je samo znak jada onih koji to kažu. Ili zamjena teza (“a što s…?) – tipično za one koji nemaju argumente. A zloća ih nema. Razumijem ih. Nije lako maskirati vlastitu zloću, pa mi, pravo, takvih bude žao. Nisu jadni krivi jer i ne mogu bolje. Nije svima dano.”
