Broj ljudi koji ove godine prelaze La Manche u malim čamcima dosegnuo je rekordne razine – više od 21.000 osoba, što je čak 50% više nego lani u isto vrijeme. Ipak, ti prelasci čine tek mali dio ukupne migracije u Ujedinjeno Kraljevstvo. Novi anglo-francuski dogovor, koji su najavili britanski premijer Keir Starmer i francuski predsjednik Emmanuel Macron, trebao bi donijeti novu strategiju u borbi protiv ilegalnih prelazaka i kriminalnih mreža krijumčara ljudi.
Glavna dio dogovora britanskog premijera Keira Starmera i francuskog predsjednika Emmanuela Macrona je pilot-projekt “jedan unutra, jedan van”. Ukratko, Britanci će svaki tjedan vraćati pedesetak migranata koji su ilegalno prešli iz Francuske, a zauzvrat će iz Francuske primiti isto toliko tražitelja azila koji imaju obitelj u UK – ali pod uvjetom da nisu već pokušali ilegalan ulazak. Francuzi su, s druge strane, promijenili pravila pa sada mogu i fizički uništavati gumene čamce još dok su u plitkoj vodi. Cilj je, naravno, razbiti posao krijumčarima i poslati jasnu poruku: “Ne isplati se riskirati.”
No, kad se maknemo od političkih govora i promotivnih fotografija, brojke su zapravo prilično skromne. Tih 50 povrata tjedno čini manje od 5% svih novih dolazaka, a kad se zna da jedan čamac često prevozi i više od 60 ljudi, jasno je da se radi o kapljici u moru. Na godišnjoj razini, to je oko 2.600 ljudi u oba smjera, što je gotovo neprimjetno u odnosu na ukupnu migraciju – samo 0,5% onih koji napuštaju UK i 0,27% novih dolazaka.
Ipak, nije sve u brojkama. Starmer se, kao piše Sky News, nada da će ovaj dogovor barem politički pokazati da nešto poduzima, pogotovo dok mu Nigel Farage i njegova Reform stranka dišu za vratom. No, stručnjaci s Oxforda upozoravaju da će dogovor imati smisla samo ako broj povrata bude dovoljno velik da ga potencijalni migranti stvarno primijete i počnu razmišljati dvaput prije nego krenu na put. Ako sve ostane na ovim malim brojkama, teško da će itko odustati zbog straha od povratka.
Osim toga, još se ne zna kako će se birati tko ide natrag u Francusku, a tko dolazi u UK, niti kako će se rješavati neizbježne pravne zavrzlame i žalbe. Sve to može dodatno zakočiti cijelu stvar. I dok se političari hvale dogovorom, većina ilegalnih boravaka u UK zapravo dolazi od ljudi koji su legalno ušli, ali su ostali nakon isteka vize – zadnji podaci govore o čak 100.000 takvih slučajeva, što je dvostruko više od rekordnog broja dolazaka čamcima.
Kad se pogleda ukupna slika, jasno je da su male brodice samo dio puno veće migracijske priče. I dok Starmer i Macron pokušavaju pokazati da su “uhvatili bika za rogove”, stvarni efekti ovog dogovora tek će se vidjeti. Za sada, sve izgleda više kao politički performans nego kao rješenje koje će promijeniti migracijsku stvarnost na relaciji Francuska – UK.
Ali, tko zna – možda će baš ova “kap u moru” jednog dana pokrenuti veće promjene.
