Dvadeset i šestog kolovoza obilježava se tužan, ali ponosom ispunjen dan u povijesti Domovinskog rata i Splitsko-dalmatinske županije – dan kada su na južnom bojištu kod Ljute-Trsteno, braneći jug Hrvatske, svoje živote položili hrvatski branitelji: Antonia Ivakić (1971-1993) iz Blizne Gornje kod Marine, Frane Cvitanović (1966-1993) iz Marine, Martina Poljak (1969-1993) iz Solina i Željko Galić (1961-1993) iz Splita.
Bili su pripadnici legendarne 114. brigade Hrvatske vojske Split, postrojbe koja je pronijela ime Dalmacije i slave hrvatskog otpora i slobode kroz najteže okršaje u ratnim godinama. Danas, na godišnjicu njihova stradanja, sjećamo se uz duboke emocije – s pijetetom, zahvalnošću i divljenjem prema nedostižnom životnom idealu koji su nam ostavili u amanet: ljubav prema Domovini bez granica, do zadnjeg daha.
Heroji s imenom i prezimenom
Antonia Ivakić (1971–1993) – došla je iz Blizne Gornje kod Marine, mjesto s velikim srcem za Hrvatsku, gdje je svaki sudionik rata bio član obitelji, heroina koja je unatoč mladosti čuvala najjužniju granicu slobode.
Frane Cvitanović (1966–1993), iz Marine. Pokazao je izvanrednu snagu karaktera, poznat po prisnosti, spremnosti na žrtvu za suborca, rodbinu i rodnu Dalmaciju.
Martina Poljak (1969–1993), iz Solina, hrabra žena, djevojka koja je – ne samo kao hrvatski vojnik, već i kao sestra, prijateljica i ratnica – ostala zapamćena po čvrstoj riječi i toplom osmijehu.
Željko Galić (1961–1993), iz Splita, čovjek s legendarnim osmijehom, uzor mnogim mlađim vojnicima, ostavio je iza sebe vječni trag u sjećanju suboraca i grada Splita.
Svako od njih ostavio je svoju obitelj, prijatelje, snove i mladost na oltaru hrvatske slobode. Njihove majke, očevi, rodbina i suborci svake godine obilaze mjesta pogibije, odaju počast vijencom, svijećom i molitvom. Njihov posljednji ispraćaj bio je uz masovne dolaske suboraca iz brigade, rodbine i mještana njihovih rodnih mjesta koji su svjedočili koliko su ovi heroji bili voljeni i poštovani.
Okolnosti pogibije: Ljuta i Trsteno, dan pakla i ponosa
Tog kobnog dana, 26. kolovoza 1993., na sektorima Ljuta-Trsteno, neprijateljske snage srpsko-crnogorskih postrojbi, uz potporu JNA i paravojnih snaga iz Trebinja, Bileće i Mostara, izvršile su snažan topničko-pješački napad na hrvatske položaje. Cilj im je bio presjeći prilaze Dubrovniku, osvojiti strateške točke te trajno odvojiti krajnji jug Hrvatske. 114. brigada Split, uz posade iz drugih dalmatinskih brigada i lokalnog stanovništva, tada je čuvala crtu pod nesmiljenim granatiranjem i pokušajem proboja.
Branitelji su uzvratili srčano i hrabro, boreći se rame uz rame, znajući da su posljednja prepreka agresoru na tromeđi slobode. Tog su dana poginuli Antonia Ivakić, Frane Cvitanović, Martina Poljak, Željko Galić, ali su u svojoj žrtvi postali vječnim putokazom hrabrosti, upornosti i vjere u pobjedu.
Povijesne riječi suboraca i obitelji
Suborci su u brojnim izjavama nakon pogibije svjedočili kako “nema tih riječi koje mogu opisati ponos, tugu i privrženost ovim ljudima – prijateljima iz djetinjstva koji su u boj išli kao jedna velika obitelj, pod istom zastavom, s istim snom o slobodnoj Hrvatskoj”. Familije poginulih i mještani rodnih mjesta diljem Dalmacije odaju počast njihovoj hrabrosti i žrtvi ne zaboravljajući njihove slike, uspomene, prijateljske osmijehe i nedosanjane snove, dok svake godine vijenac na grobu nosi cijela brigada.
Nema riječi koje bi opisale bol koju obitelj osjeća, ali ima onih koje žive za slobodu Domovine – njima je ona ispred svega.
Dubrovačko bojište – simbol otpora i opstanka
Južno bojište, jedno od najtežih i najkrvavijih u Domovinskom ratu, trajno je obilježilo sudbinu juga Hrvatske. Unatoč okruženju i nadmoći neprijatelja u oružju i ljudstvu, hrvatski su vojnici “držali crtu” pod beskrajnim napadima, omogućivši kasniju deblokadu Dubrovnika i oslobađanje krajnjeg juga. Borbe su trajale od proljeća 1992. do jeseni 1993., a obrana je bila svakodnevna, teška i krvava.
Na današnji dan, dok oplakujemo naše heroje, podsjećamo cjelokupnu javnost na cijenu slobode – mladost, snagu i ideale koji su izgarali za Hrvatsku. Njihova imena stoje uklesana u povijesti i srcima Dalmacije.
Neka im je vječna slava i hvala.
