U Vukovaru, Gradu junaka, postoji nekoliko prepoznatljivih spomen-obilježja, ali malo tko zna tko su njihovi autori. Tako se, primjerice, na ušću Vuke u Dunav nalazi jedno od najljepših spomen-obilježja iz hrvatskog Domovinskoga rata – Križ, koji je podignut 1998., u čast i slavu svim poginulima za slobodu Hrvatske.
Na ovom iznimno uspjelom i iznimno značajnom spomeniku, koji je težak oko 40 tona, a visok čak 9,5 metara, napravljen od dvije vrste kamena – bračkog i pazinskog – uklesani su stihovi na glagoljici: “Navik on živi ki zgine pošteno.”
Nema čovjeka koji posjeti ovaj grad, a da ne navrati do ovog bijelog Križa – simbola i uspomene, ali i opomene. Tu se često okupljaju ljudi, ne samo stradalnici i branitelji hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, već i mnogobrojni turisti. Stanu pokraj ovog veličanstvenog Križa, pomole se, zapale svijeće.
Nova godina podno Križa
Čak desetak godina UBIUDR Podravka, na ideju moje malenkosti, kontinuirano je svaku Novu godinu dočekivala podno ovog Križa. Znalo se okupiti i nekoliko stotina ljudi pa, dok su drugi otvarali šampanjce, jeli, pili i slavili, mi smo – nekada i na minus deset i više Celzijevih stupnjeva – uporno ovdje dočekivali Novu, jer smo smatrali da se poginule i nestale hrvatske branitelje treba uvijek sjećati, pa čak i onda kad svi slave.
Razmišljali smo i o tome kako bi oni koji su ubijeni, učinili suicid ili su umrli, a bili su sudionici obrane hrvatske Domovine, danas bili sretni jer se ostvario njihov san – obranili smo i stvorili državu! A njih nema! Nema im imena čak ni na jednom od 938 bijelih križeva na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskoga rata u Vukovaru, kao ni na jednoj masovnoj grobnici.
Tko je autor veličanstvenog spomenika?
Pa, tko je autor ovog iznimnog Spomen-Križa, kojem se svi klanjaju? Riječ je o velikom istarskom kiparu iz Pule, Šimi Vidulinu (Červari kod Rovinja, 1939.), koji je poput „diverzanata“ iz Istre prevozio kamen u Vukovar da bi ga doslovce preko noći, sa svojim suradnicima, podigao. To je ustvari jedno od njegovih najboljih djela.
Skroman i tih, nikada nije isticao niti se hvalio ovim djelom, za koje je već odavno trebao dobiti i nagradu za „životno djelo“ Grada Vukovara, jer ne postoji razglednica na kojoj nije ovaj prepoznatljivi Križ.
Umjetnik koji je ostavio neizbrisiv trag
Vidulin se kiparstvom bavi punih 50 godina, a svojedobno je imao i izložbu u zagrebačkim Klovićevim dvorima. Inače, oko 300 njegovih djela izloženo je dosad u javnim prostorima i privatnim zbirkama u Hrvatskoj i inozemstvu. Među ostalim, napravio je i „Hrvatsku pticu“, skulpturu koja je 1992. bila postavljena na mostu kod Limske drage, no iste je godine raznesena eksplozivom.
I u dane najvećeg kršćanskog blagdana – Uskrsa – mnogi će zastati kod ovog Križa, pa možda i spustiti koju suzu, za sve one kojih više nema.
Hrvatski kipar kojem dugujemo zahvalnost
Stoga, hvala ovom velikom hrvatskom kiparu na svemu što je učinio za dobrobit hrvatske Domovine, iako su ga, po običaju, često sputavali. Da nisu – mogao je učiniti još i više.
No, sve u svemu, Vidulinov Križ na ušću Vuke u Dunav za nas je isto ili slično što je za Francuze Eiffelov toranj – najpoznatija pariška ikona!
Samo je ipak pitanje: znamo li i koliko cijeniti autore ovakvih i sličnih kapitalnih djela?
