Premijer Andrej Plenković mogao bi slomiti zub na slavonskom inatu. Na jučerašnjoj konferenciji za medije suptilno je poručio Josipu Dabri kako bi se konačno mogao odreći svog saborskog mandata. No, Dabro se na takve poruke samo nasmiješio i – ostao pri svome.
Dabro je jutros u Hrvatski sabor stigao opušten, nasmijan i miran, unatoč činjenici da bi ovaj dan mogao završiti iza zatvorskih vrata. Cijela priča, koju vjerojatno razumiju tek rijetki poput Mostovaca, djeluje kao scenarij za film koji pokazuje kako se Hrvatska nije previše odmaknula od metoda pritisaka iz nekih bivših vremena.
Dabro je postao primjer čovjeka kojeg se pokušava slomiti pritiskom, kojeg se zastrašuje i šalje u zatvor kako bi ga se natjeralo na povlačenje. Ali, Slavoncu ne možeš prijetiti i očekivati da će popustiti. Slavonac je poput starog hrasta – miran, staložen i postojan, a snagu mu daje slavonski inat. Čovjek je to široke duše za kojeg vrijedi stara narodna – Slavonac je kao stari panj koji se teško zapali, ali kad bukne, više ga ne možeš ugasiti. Zato pametni znaju da je bolje ne dirati ga u njegovom miru.
Tko god je pomislio da će prisila natjerati Dabru na povlačenje, gadno se prevario. Umjesto da popusti pod pritiskom, on je samo još odlučniji. I dok su politički protivnici očekivali njegovu pokornost, dobili su bumerang efekt.
Zanimljivo je kako u ovoj situaciji mnogi pokušavaju umanjiti ozbiljnost cijele priče. Tako je, primjerice, Krešimir Beljak danas u Saboru nonšalantno komentirao da se Dabri “neće ništa dogoditi, osim par dana zatvora”. Kao da je to potpuno normalno u jednoj demokratskoj zemlji. S druge strane, Milorad Pupovac, koji je itekako svjestan političkih igara, ironično je komentirao da je razlog koji se navodi u zahtjevu za istražni zatvor “bizaran”. No, iza takvih izjava uvijek stoji nešto više – možda poruka Plenkoviću da mu SDSS više nije pouzdan partner.
Ono što je ovdje jasno jest da se protiv Dabre koristi metoda pritiska, koja bi ga trebala natjerati na kapitulaciju. No, umjesto da se pokori, on stoji čvrsto na svojim nogama. Jer kad Slavonac odluči da nešto neće, ne postoji sila koja ga može natjerati. A, onaj tko to ne razumije, očito nikada nije sjedio uz slavonsku vatru i slušao priče o tvrdoglavosti ljudi koji ne trpe nepravdu.
Nakon izlaska iz Sabora, Dabro je smireno i s osmijehom razgovarao s novinarima. Na kraju je samo poručio: “Idem u Slavoniju.” Jer gdje će Slavonac kad mu treba snaga, nego doma – tamo gdje se najbolje zna što znači riječ ponos.
Ovo nije samo priča o jednom zastupniku i njegovom mandatu. Ovo je priča o tome kako sustav pokušava slomiti čovjeka, a on im pokazuje da nije lako slomiti nekoga tko u sebi nosi inat, prkos i ponos. Ovo je priča o tome kako se moćnici ponekad zanesu u svojim planovima, ne shvaćajući da postoje ljudi koji ne trguju svojim uvjerenjima, bez obzira na cijenu. A takvi ljudi, sviđalo se to nekome ili ne, postaju simbol otpora koji ostavlja trag.
