Na nekoliko tema, koje su već odavno trebale biti raščišćene, neprestano se vraćamo, odnosno svako malo dobivaju na medijskoj, ali i političkoj „težini“. Jedna se odnosi na Nezavisnu državu Hrvatsku (NDH), druga na pozdrav „Za dom spremni“, treća na bl. Alojzija Stepinca, četvrta na Jasenovac, peta na „bujanja ustaša i nacista u današnjoj hrvatskoj državi“ itd. i tako redom. Odlično smišljeno!
Evo, u povodu 8o. godina od proboja zatočenika koncentracijskog logora u Jasenovcu, notorni Ivo Goldstein uz ostalo je izjavio da „masovno slavljenje pjevača koji je veličao ustaške logore smrti, zatim otvoreno negiranje antifašističkih tekovina, dnevno skandiranje „ajmo ustaše“ po splitskim ulicama bez pravnih sankcija, realnost je današnje Hrvatske“.
Potom je dodao da „s ovom garniturom na vlasti oko i u vezi Jasenovca se događa niz svinjarija. Negiranje genocida nad Srbima, što je postao i službeni narativ vlasti, samo je jedna od ružnih manifestacija te prljave rabote, rekao bih i najgora“.
S druge pak strane, srpski mediji i njihovi tzv. istoričari i dalje „trube“, i u povodu ove obljetnice, da je u logoru Jasenovac ukupno bilo između petsto i šesto tisuća žrtava. Sad su istina ovu brojku malo i umanjili, jer ranije je po njima ovdje bilo i do milijun pobijenih, pretežno Srba.
Na te i takve laži i neprovjerene činjenice gotovo više nitko službeno ne odgovara, pa tako sto puta izgovorena laž s vremenom postaje „istina“.
Pored toga, možete li zamisliti da ti i takvi goldsteinipredaju povijest, na fakultetima, i da dalje mažu, farbaju i lažu, bez ikakvih sankcija.
Na taj način namjerno se potiskuju aktualni problemi, ali i teme vezane uz sveti hrvatski obrambeni Domovinski rat.
Evo, primjera radi, tolike se vode rasprave o bl. Alojzije Stepincu (Brezarić, 8.5.1898.-Krašić, 10.2. 1960.), a po imenu ovog velikog čovjeka još uvijek se u glavnom gradu Hrvatske, Zagrebu, ne zove ni jedna ulica ili trg, ili neka značajnija kulturna ili ina ustanova!
Kako, zašto?
Jesu li za to krivi Srbi i njihova zločinačka propaganda, na koju primjera radi i nema nekih ozbiljnijih službenih odgovora?
Svojedobno su se srbijanski mediji raspisali o izjavi prof. dr.Gideona Greifa, koji među ostalim radi i u Institutu Ham Shem Olam, za obrazovanje, dokumentaciju i istraživanje o vjeri i holokaustu u Izraelu. Naime, ovaj znanstvenik, kaže, da je prigodom rada na studiji „Jasenovac, Auschwitz Balkana“ otkrio zastrašujuće podatke o mučenju žrtava u Jasenovcu.
Prema njegovim podacima u Jasenovcu je na „najsvirepiji način ubijeno minimum 800.000 Srba i oko 40 tisuća Židova!“(sic!)
Također je istaknuo da je u Jasenovcu postojalo 57 različitih načina ubijanja žrtava.
„Siguran sam da ih u Auschwitzu nije bilo toliko. To je svjetski rekord. Nema takvog nečeg u povijesti čovječanstva“ rekao je i dodao da ne smije biti sumnje o broju žrtava i podsjetio da je istraživanje zajedničke hrvatsko-srpske komisije pokazalo da je bilo 1,4 milijuna žrtava“, rekao je.
Ovaj istraživač nad istraživačima u razgovoru na beogradskoj televiziji Pink spomenuo je i ovo: „Rezultati su šokantni zbog okrutnosti, sadizma… Lanac logora poznat pod imenom Jasenovac, na 46 kilometara kvadratnih, šest puta veći od Auschwitza, je zapravo bio odraz čiste okrutnosti. Tim ustaša je uživao u svojoj okrutnosti, oni su uživali u mučenju ljudi. Rekao bih da su oni smrt doveli do savršenstva“ te dodao da je razlika između Jasenovca i Auschwitza ta da su nacionalni socijalisti voljeli da im žrtve ne budu pred očima, da su voljeli čistu smrt, dok su ustaše uživale u patnjama svojih žrtava.
„Tu je razlika, oni su više željeli da vide proces umiranja žrtava. To možemo vidjeti iz fotografija koje su nastale u Jasenovcu, dok su Nijemci više voljeli gasne komore, koje ako niste željeli niste morali gledati. To je bila jedna, da tako kažem, sterilna smrt,“ rekao je.
Greif je naglasio i to, da je druga razlika u tome da su Nijemci osim ponižavanja i mučenja koristili fizičku snagu svojih žrtava, a u Jasenovcu je, kazao je, bila samo patnja svrha – patnja do smrti!
Međutim, ovo „licitiranje“ o broju žrtava u Jasenovcu već je prešlo svaku mjeru.
Ako su tzv. istraživači Jasenovca sigurni u ono što pričaju i dokazuju, onda bi svoje podatke s dokazima trebali i morali podastrijeti i u Hrvatskoj, odnosno pokazati nam gdje su primjerice tolike kosti ubijenih i stradalih. To bi trebalo biti jedino mjerodavno.
Osim toga, čudno je da se o Jasenovcu toliko raspravlja nakon zločina Srba u svetom obrambenom Domovinskome ratu, dok o bivšem logoru u NDH ni izdaleka nije bilo toliko govora u vrijeme bivše Jugoslavije.
Kako to da se o Jasenovcu odmah nakon 1945. nisu objavljivale tolike knjige, snimali dokumentarni i ini filmovi ili organizirali okrugli stolovi?
Kako to da Josip Broz Tito nikada nije posjetio Jasenovac?
Zašto Tito i partija nikada nisu dozvolili da se sazna istina o ovoj temi, tim više što su Srbi bili na čelu svih političkih, vojnih, komunističkih i policijskih službi?
Danas, kako se čini, nije dovoljno ni stotinu godina da ispravimo sve laži, podmetanja i prešućivanja srpskih i inih zločina od 1941., pa sve do kraja hrvatskog obrambenog Domovinskog rata!
Stoga, svim „dobronamjernim“, a poglavito „svjetskim“ istraživačima već jednom treba reći – dosta. Ako imaju relevantne podatke neka ih donesu i neka se istraže.
Sve ostalo je, da ne podcjenjujemo nevine žrtve, – „trla baba lan da joj prođe dan“!
