Dok se bliži Thompsonov koncert na zagrebačkom Hipodromu, koji bi trebao okupiti nevjerojatnih pola milijuna ljudi, razgovarali smo s Ivicom Bubalom, čovjekom koji stoji iza organizacije jednog od najpoznatijih koncerata Marka Perkovića Thompsona – onog na splitskom Poljudu.
Bubalo nam otkriva kako izgleda organizacija ovakvih spektakala, što znači osigurati sigurnost za toliki broj posjetitelja i kako je Thompson kroz godine ostao na vrhu. Uz to, dotaknut ćemo se i njegovih razmišljanja o Thompsonovoj glazbi, domoljublju i “fenomenu” koji ga prati već tri desetljeća, ali i kakve pjesme će biti na novom nosaču zvuka koji uskoro izlazi.
Koncert Marka Perkovića Thompsona na zagrebačkom Hipodromu trebao bi okupiti oko 400.000 posjetitelja. S obzirom da si Thompsonu organizirao koncert na Poljudu, tada njegov najveći koncert, jako dobro možeš procijeniti što znači organizacija tako velikog koncerta. Ipak toliki broj ljudi treba kontrolirati i biti siguran da nitko neće napraviti eksces.
Ja tu brojku od 400.000 izbacujem. Ja sam i Marku rekao, nema šanse. Ako dozvole minimalno 500.000 i onda će zatvoriti. Da ja izdajem dozvolu bilo bi više. Ali.. organizacija je stvarno preogromna. Ima dobrih stvari u tome, a to su prilazi i to su ulazi na Hipodrom koji će trajati malo duže, ali nemojmo zaboraviti da Marko ima svoju dobru organizaciju, svoje ljude koji će isto tako biti postavljeni, puštat će 3-4 sata ranije da ljudi mogu komotno ući i ja sam pripreman na sve, ali vjerujem da će sve proći u najboljem mogućem redu.
Bi li ipak bilo bolje da je Tomašević dozvolio dva koncerta?
Mislim da ne. Točno ono što je Marko reka, to nosi puno drugih problema. Neka ide sada do 500.000, a ima vrimena dogodine. On će i tako obići i Osijek i Sinj i bit će još drugih mjesta gdje će ljudi moći doći na koncert. Bitno je da se ovo dobilo. Ja se nisam nada, mislio sam da će naći nekoga razloga, bez razloga, međutim i njima su izbori blizu, pa se ne osjećaju sigurno. Ali, ovo je iznenadilo sve. Marko zna da sam se ja prije mjesec dana okladio na 250.000 – 300.000 i tu sam izgubio tri velike oklade.
Nadam se da nisu bile prevelike (smijeh)
(smijeh)To su jedine oklade u životu za koje mi je drago da sam izgubio. Neka, neka. Dogodilo se nešta što je meni srcu drago. Sin mi je momentalno u Americi i kad je on meni posla izvadak iz novina… Amerika je objavila rekord. To nekim ljudima nikako neće ući u glavu koji to značaj ima. Bili su tu raznorazni, najveći velikani svita i od Bruce Springsteena i od Paul McCartneya ili Stonesi … nitko ni blizu nije drža rekord na taj način.
Kako tumačiš da je on ispunio taj rekord i je li to značaj u smislu domoljublja ili je to ipak glazbeni značaj?
Ja imam jedno drugo mišljenje o svemu tome. Domoljublje u svakom slučaju da, i to je najpozitivnije za svakog čovika – domoljublje, svoja kuća, svoj dom itd. Međutim, nije samo to. Meni u prilog ovome koncertu ide Porin, dva dana prije toga (prodaje karata). Na Porinu bi trebale izaći pjesme i pjevači koji su proteklu godinu bili dobri, najbolji. Tri dana nakon Porina, svi tamo koji su sudjelovali – tamo njihova mater ne zna ni jednu pismu, a kamoli oni. Dakle, to je dno dna. Pjesama nema, pjesme ne postoje, ugušeni su festivali – jedan, drugi, treći. Marku se zalomilo, mi tako kažemo, ne dva hita – to nisu hitovi to su evergreenovi, to će ostat za vječno. Narod je prepoznao, narod je to osjetio i narod želi sudjelovati u takvim lipim pismama. Dakle nije samo domoljublje. A, nemojmo zaboravit da Marko već 30 godina pjeva i uvik je puno. A, ovo se sada poklopilo. Nije ga bilo ni dvi godine, a ima još jedna stvar. Koncert se održava na dan kad je njegov sin strada. A, i to nešto pokazuje.
Pretpostavljam da će i on biti na koncertu?
Sigurno. Da.
Što ti kažeš, koliko je za pjesmu “Ako ne znaš što je bilo” ipak važan Neno Ninčević koji je napisao stihove?
Jako, jako je važan. Meni skoro nikad u životu muzika nije bila važnija od teksta. Tekst je taj koji se pjeva, tekst je taj koji te takne u emociju… U najgorem slučaju pola-pola.
Znači, ne može se omalovažavati Ninčevićevu ulogu u uspjehu te pjesme?
Nikako. O čemu govorimo!?
Marko je dobio preko Facebooka poziv načelnika Općine Kumrovec da održi koncert tamo. Što misliš o toj ideji?
Nisam s njim o tome razgovara, niti sam o tome razmišlja… Ne vidim niti jedan jedini razlog zašto bi on tamo održa koncert.
Da rastjera duhove prošlosti
(smijeh)
Rekao si bit će ga po drugim gradovima, sve si spomenuo, ali nisi spomenuo Split. A, u Splitu je bio Poljud koji si ti organizirao i koji je u tom trenutku bio vrhunac njegove karijere. Znači, Splićani žele koncert.
Gledaj, ja sam poslao poruku Banovini. U Splitu bi bilo toliko koliko može stati. Split je treba prvi najvljivat nakon Zagreba. Dva dana nakon Zagreba odmah napraviti Split. Ima više razloga. Jedan je od razloga što će jako puno obitelji, djece i iz Splita i okolice i Makarske i Hercegovine, iz Dubrovnika učinit put na koncert. A, Poljud je nešto što u Europi nema tako prikladno. Međutim…. A, šta kazat? Ja sam tom gradonačelniku, kako se zove da zove, dao ponudu, a s obzirom šta se radi s turbo folkom itd, Dao sam mu ponudu da ću na Poljudu ponovno napraviti sedam klapa i da ne treba Grad dati niti centa. I on je meni odgovorio ‘šta će nama klape’. To je priča za medicinu.
Ti si već dugi niz godina vezan uz Marka, bliski ste i kako sam već rekla organizirao si mu koncert na Poljudu. Koliko ti je srce bilo kada si vidio svu tu publiku?
Ja prvo nisam nekoliko noći spava. Zbog onog što si na početku postavila pitanje, a to je bila sigurnost. Kako sam bio organizator, tek 8 do 10 dana prije koncerta bio je, Bog mu da pokoj, Andrija Bartulović koji je bio šef HVIDRA-e i tog momenta kad je HVIDRA preuzela ogranizaciju kontrole, ja sam zaspa ka mala beba. Kada je završio koncert, onda je komisija od 2 člana uprave Hajduka obišla sve i šteta je na cilom stadionu iznosila 0 kuna.
A, ovaj drugi dio…kad se takve stvari događaju, ja nisam tri minute gleda Marka, ja gledam publiku. Ja gledam publiku kojoj je priušteno nešto što inače u životu ne može doživit. Publika je bila sretna. I na Hipodromu će bit. Ako se to može izmjerit – sreća. Kada sam gledao tu publiku na Poljudu to je izgledalo da su najsretniji ljudi na svitu.
Moram ti na kraju postaviti pitanje kako ti tumačiš “fenomen” Marka Perkovića Thompsona?
Ja tu riječ nikada u životu nisam upotrijebio, niti je on za mene ikakav fenomen. Fenomeni se pojave i ka i zvijezda repatica nestanu. On je 30 godina na istoj razini, manje-više. On je čovjek koji će iza sebe jednog dana ostaviti minimalno 20-30 evergreenova. Za 30 ili 50 godina rijetko će se netko sjetiti njegovog imena i prezimena, ali će te pjesme ostati vječno. Dok je god Hrvatske te pjesme će ostati.
Ali, evo on je ipak momak koji je došao iz jednog malog sela, momak koji je prebirao po žicama gitare iako nije imao priliku ići u glazbenu školu, a danas u jednom danu proda rekordan broj karata za koncert.
Kada te Bog nadari s nečim kao što je njega… Neki kažu rat. To je točno, njegov je početak bio u ratu, ali rat je završio. Da on nije toliko talentiran koliko je onda bi on još traja godinu, dvi, pet pa bi se isto zaboravilo kao što se zaboravilo Juru i Bobana i puno drugih pisama. Međutim, on je nastavio pisati evergreen pjesme do dana današnjeg. Između ostalog narod je prepoznao i ono što je jako važno, njegovu skromnost kao čovjeka.
Neću se sad izlijećat, al’ ako baš hoćeš i hoću – ono što će sad izaći za jedno par mjeseci, ja ne znam, ali moram tako kazat, tu će bit sigurno tri-četiri pisme koje su jače ili u razini ove. U povijesti se možda jedanput dogodilo da netko ima na jednome nosaču toliko hitova. To je ludilo. Eto, uskoro će i to izaći.
