Danas, na Međunarodni dan nestalih, prisjećamo se i osjećamo bol 1744 obitelji koje već 34 godine žive u neizrecivoj tami gubitka i nepravde. Sandra Rapčak, na svojem Facebooku, dirljivo je podsjetila koliko je snažna i duboka ta tuga, napisavši: “Tugu je većina upoznala. No jeste li upoznali onu istinsku bol s kojom osoba živi dugih 34 godine? To je 11,323 dana boli. Zapitate li se ikada koliko je to sekundi provedenih u boli koja razara iznutra?”
Te obitelji ne traže ništa drugo do istinu. Pravdu su, kako kaže Sandra, odavno izgubile, ali ne gube vjeru u nadu i traženje. Traže mjesto utjehe, mjesto gdje će moći zapaliti svijeću za svoje najmilije, mjesto na kojem će bol dobiti pravo mjesto i glas. Mnogi ne shvaćaju dubinu njihove boli, jer je nisu doživjeli, i hvala Bogu da nisu. Ali Sandra nas moli da ne zaboravimo. Da budemo podrška tim obiteljima koje drže i nose breme 1744 imena osoba nestalih u Domovinskom ratu.
Sandra je uz svoje riječi podijelila i fotografiju svog oca, mladog čovjeka čije kosti još uvijek ne počivaju, kojeg ona, majka i baka još uvijek čekaju pokopati, čekaju da pronađu mir i mjesto gdje će moći naći utjehu – gdje će zapaliti svijeću i osjećati mir. Njihova nit nade se ne prekida, njihova upornost ne posustaje, jer ljubav i bol ne poznaju kraj.
Na ovaj dan, s posebnom tišinom i dubokom zahvalnošću, prisjetimo se svih nestalih, svih njihova imena, svih onih koji još uvijek žive u sjeni nepoznatog. Ne zaboravimo njihovu priču, ne zaboravimo njihovu patnju i ne zaboravimo one koji čekaju, koji traže i koji vole. Budimo njihova snaga i njihova podrška.
Sjećanje je naša dužnost, a ljubav prema onima što nas ne gledaju, već nas iz sjene čuvaju, neka nas povezuje i danas i uvijeke.
