Zakon o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine bio je na snazi od 1984. pa sve do 26. travnja 1990. kad je na svojoj sjednici Sabor SR Hrvatske, Vijeća udruženog rada, Vijeća općina i Društveno-političkog vijeća donio odluku o prestanku njegova važenja.
Zadnjih mjeseci, svako malo čitamo da je neki bivši čelnik neke tvrtke uhićen ili pak da se sudilo nekom bivšem ministru (Žalac). Mediji nadalje ističu da svi ti ljudi imaju pozamašnu imovinu, čak nekoliko stanova, vikendica, automobila…, a u odnosu na imovinu koju su stekli gotovo „mizerna“ primanja. No, koga god optuže odmah kažu- sve smo ostvarili po zakonu!
Tu i tamo znalo se dogoditi da su pojedini političari, u želji da skupe što više glasova, najavljivali da će se založiti za vraćanje Zakona o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine. Taj zakon bio je na snazi od 1984. pa sve do 26. travnja 1990. kad je na svojoj sjednici Sabor SR Hrvatske, Vijeća udruženog rada, Vijeća općina i Društveno-političkog vijeća donio odluku o prestanku njegova važenja, što je drugim riječima značilo – tko je jamio – jamio je!
Na taj način su brojni komunisti, a poglavito partijski dužnosnici i bivši Udbaši, sačuvali otetu imovinu, koja je danas pretežno u vlasništvu njihovih najmilijih (sve po zakonu).
Međutim, u svemu tome je nejasno, zbog čega se više nikada na sjednici Sabora nije raspravljalo o tom zakonu, koji bi riješio brojne dileme, tim prije što se ne kaže bez razloga – „oteto-prokleto“.
A i oni koji se tu i tamo znaju zalagati za ovakav zakon, pretežno odmah utihnu čim se dohvate saborske ili neke druge političke fotelje.
Ali, dok se javnost zabavlja novinskim aferama o porijeklu imovine, pojedini ministri, načelnici općina, gradonačelnici, pa i župani „umiru od smijeha“. Naime, njih nitko ne pita za porijeklo imovine, a pojedini od njih imaju toga kao da su čitava život kao „hrčci“ skupljali novce, pa se narod relativno često pita: koji od tih državnih „činovnika“ (svaka čast iznimkama) nema sve – od kuće, vikendice, apartmana na moru, jahte…kojima nije na raspolaganju službeni automobil 24 sata, koji nemaju „svoje“ poslovne prostore, pa i firme?
Većina prima naknade u Nadzornim i inim odborima, bave se zapošljavanjem podobnih kadrova (npr. svojih supruga, djece…) i tome slično.
Stoga, biti danas načelnik, gradonačelnik ili župan (svaka čast iznimkama) to je „isto“ kao da si „šerif na Divljem zapadu“ (da se malo našalimo).
Tijekom nedavnih lokalnih izbora pretežno najviše su glasova uglavnom dobili oni koje se tereti za kriminal ili pak oni kojima bi trebalo istražiti porijeklo imovine. (Svaka čast iznimkama).
U ovim pričama časnih i poštenih hrvatskih branitelja i stradalnika nema nigdje.
