Srbija je posljednjih mjeseci u fokusu zbog mirnih prosvjeda studenata koji uporno pokazuju da žele drugačiju zemlju. U toj Srbiji koja kuha i vrije, u kojoj se studenti bore na Gandhijevski, nenasilan način, na prosvjedima su se pojavili i oni koji očito nisu mogli kod kuće ostaviti kokarde i šajkače te šubare. Što su pri tome mislili, ostaje za nagađati. Kako u toj i takvoj Srbiji žive Hrvati, pitanje je na koje često odgovara Jasna Vojnić, saborska zastupnica i predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća.
Njen posljednji govor jasno je pokazao da hrvatska zajednica u Srbiji nema luksuz života bez stigme, bez straha i svakodnevnih izazova. Iako je Vojnić poručila da ‘vjeruje kako će metode zastrašivanja koje se koriste na Hrvatima u Srbiji biti raskrinkane’, vrijeme kada bi se to moglo dogoditi ostaje još uvijek imaginaran pojam.
Za to vrijeme Hrvatska financira različite projekte za hrvatsku manjinu u Srbiji, uključujući kulturnu suradnju, obrazovanje na hrvatskom jeziku i obnovu infrastrukturnih objekata.
U nedavnom govoru, Jasna Vojnić, predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća i saborska zastupnica, naglasila je veliku navalu u vrtiće na hrvatskom jeziku u Subotici u kojima su upravo zahvaljujući hrvatskoj Vladi prošireni kapaciteti, ali i navela paradoks da samo pet posto djece upiše nastavu na hrvatskom jeziku u osnovnim školama. Razlog za to leži, kako je rekla, u strahu roditelja da će njihova djeca biti etiketirana i izdvojena zbog upisa u hrvatske odjele. Kao rezultat, mnogi roditelji biraju da upišu djecu u škole na srpskom jeziku, što kasnije dovodi do teških perioda za njih jer su izdvojena od svojih sličnih vršnjaka.
“Ono o čemu sam htjela govoriti je to da je velika navala u vrtiće na hrvatskom jeziku u Srbiji, a nakon toga samo pet posto djece upiše nastavu na hrvatskom jeziku. Mi smo to dosta istraživali, roditelji se boje da će djeca biti etiketirana i izdvojena i zbog toga upisuju odjele na srpskom jeziku, a kako kasnije djeca svjedoče, to im je bio jedan od najtežih perioda jer su upravo tim činom bili izdvojeni od sebi sličnih i onda kasnije kažu da žele upisati srednju škola na hrvatskom jeziku,” poručila je Vojnić.
Ona krizitira i strategiju predstavnika vlasti u Srbiji koji su uspješno brendirali riječi kao što su “Hrvat”, “Hrvatska” i “ustaše” kao sredstva za stvaranje vanjskog neprijatelja. Upotreba ovih riječi, posebno “ustaše”, postala je emocionalni okidač za izazivanje straha i mržnje, umjesto povijesnog ili pravnog pojma. Ovakva retorika dovodi do diskriminacije i etiketiranja hrvatske zajednice.
„Ne govorim o većinskom stanovništvu, o pristojnim i uviđavnim ljudima, nego o strategiji predstavnika vlasti koja je još davno brendirala nekoliko strašnih riječi u Srbiji, a to su Hrvat, Hrvatska i „ustaše“. Kad se to spomene, nema tog gospodarskog problema, ekonomske krize, ili demografskog problema, koji se ne može gurnuti u stranu. Dakle, dovoljno je spomenuti Hrvate ili „ustaše“ i krivci su pronađeni. Vjerujem da većina, naročito mladih ne zna što taj pojam znači. Upotreba riječi ustaša u političkom diskursu Srbije je odavno izgubila svoje povijesno značenje i postala je sredstvo etiketiranja i diskriminacije. To više nije povijesni, niti pravni pojam, već emocionalni okidač za izazivanje straha i mržnje,“ obrazložila je Vojnić te poručila kako se nada da će nakon što su pokrenuli procese, Europska unija i Europska komisija reagirati i da će se tome stati na kraj.
Govori Jasne Vojnić jasno ocrtavaju s čime se susreću Hrvati u Srbiji, iako bi bilo logično da imaju sva prava koja ima i srpska manjina u Hrvatskoj.
