Na današnji dan 2014. godine preminuo je pukovnik Hrvatske vojske Nediljko Vegar Rod, dragovoljac i legenda Domovinskog rata, čovjek čija je obitelj svoju ljubav prema domovini platila životom i zatvorom još ’72.
Nediljko Vegar „Rod“ rođen je 1952. godine u Ljubuškom. Njegov brat Pavao ubijen je 1972. kao jedan od vođa Bugojanske skupine koja je pokušala srušiti Jugoslaviju. Ubrzo su uhićeni Nediljko i njegovi otac te odvedeni u zatvor.
Ipak, iz zatvora uspijeva izaći te planira bijeg iz Jugoslavije koji mu u srpnju 1973. godine polazi za rukom. Život je nastavio u Njemačkoj, u kojoj se povezao s ostalim političkim emigrantima te je pristupio Hrvatskom revolucionarnom bratstvu i Hrvatskoj mladeži Uzdanice. Zbog svojih djelovanja postaje poznat po nepokolebljivosti u domoljublju prema Hrvatskoj, a zato ga kasnije i Bruno Bušić bira kao bliskog suradnika i prijatelja.
Početkom ljeta 1991. vraća se u Hrvatsku, pristupa dobrovoljačkom “S-vodu” diverzantskoj postrojbi koja je zahtjevnu obuku i pripreme za borbene zadaće započela u Radmanovim Mlinicama kod Omiša. Sudjeluje i u borbama na prvim bojištima – vrličkom i dubrovačkom. “S-vod” uskoro je prerastao u I. Svehrvatsku udarnu bojnu koji je početkom siječnja 1992. postaje 5. bojna 4. gardijske brigade.
Na poziv generala Ante Rose u rujnu 1992. pristupa specijalnim postrojbama Glavnog stožera OSRH s kojima sudjeluje u akciji Maslenica nakon čega se vraća u 4. gardijsku brigadu. U njoj ostaje do kraja 1994. godine, kada prelazi u Obučno središte gardijskog desantnog pješaštva ‘’pukovnik Damir Tomljanović – Gavran” Šepurine gdje obnaša dužnost pomoćnika zapovjednika postrojbe za sigurnost.
Iako to nije morao, s obzirom na dužnost koju je obnašao, Nediljko se dragovoljno prijavio i uspješno završio Temeljnu dočasničku i Temeljnu padobransku obuku. Bio je najstariji polaznik iznimno teške obuke, no ni u ničemu nije zaostajao za puno mlađim kolegama. U vrlo kratkom vremenu, koliko zbog svoje karizme iz emigrantskih dana toliko i zbog svog znanja, iskustva, ljudskih i moralnih vrlina, Nediljko je vrlo brzo postao omiljen kako kod polaznika tako i kod instruktora i ostalih djelatnika postrojbe.
Po završetku navedenih obuka Nediljko ostaje raditi u postrojbi na mjestu pomoćnika zapovjednika postrojbe za sigurnost i daje veliki doprinos u razvoju postrojbe koja je osim obučavanja profesionalnih vojnika, dočasnika i časnika, sudjelovala u ratnim operacijama ‘’Ljeto ’95” i ‘’Oluja”.
U Obučnom središtu, Nediljko ostaje do kraja 1997. godine kada prelazi raditi u Zagreb u Vojno obavještajnu zajednicu, a umirovljuje se 2005. godine. Nakon zloćudne bolesti, preminuo je 7. veljače 2014. godine. Prijatelju i kolega laka ti bila Hrvatska gruda koju si neizmjerno volio
