Jučer je obilježena godišnjica smrti generala Đure Brodarca, čovjeka čije je ime utkano u povijest Siska i Banovine. Tog 13. srpnja 2011., u osječkom pritvoru, preminuo je prvi sisačko-moslavački župan, ratni zapovjednik i simbol jednog prijepornog, ali i ponosnog vremena hrvatske povijesti.
U ljeto 1991. godine Sisak i Banovina postali su poprište krvavih borbi, mjesta gdje su se sudarili snovi o slobodi i užasi rata. Grad na Kupi bio je prepun izbjeglica, ljudi koji su bježali pred valom nasilja što su ga pokrenuli pobunjeni Srbi, četničke formacije i JNA. Prva linija obrane bila su sela poput Komareva, gdje su hrvatski branitelji, često bez dovoljno oružja, stajali pred nadmoćnim agresorom. U toj borbi, Sisak je bio simbol otpora, ali i mjesto gdje su životi svakodnevno nestajali – 52 branitelja dali su svoje živote samo u Komarevu, a više od stotinu ih je ranjeno. Unatoč svemu, obrana nije popustila ni milimetra, a zajedništvo i hrabrost tih dana ostali su neizbrisivi u kolektivnom pamćenju.
Đuro Brodarac – lice otpora
Na tom povijesnom raskrižju stajao je Đuro Brodarac, načelnik Policijske uprave sisačko-moslavačke. Njegova uloga bila je presudna – ne samo u vojnom smislu, već i u organiziranju obrane, podizanju morala i održavanju reda u gradu izloženom svakodnevnim napadima. Brodarac je bio lice otpora, čovjek kojem su se branitelji obraćali za pomoć, ali i onaj koji je preuzimao odgovornost za najteže odluke. Njegova ekipa bila je okosnica obrane, snaga koja je omogućila da Sisak ostane slobodan i da se obrani put prema Zagrebu, što je imalo presudan značaj za cijelu Hrvatsku.
Agresija na Sisak i Banovinu nije bila samo vojna – bila je to i kampanja straha, progona i zločina. JNA i četničke postrojbe počinile su brojne zločine nad civilima, s ciljem etničkog čišćenja i zastrašivanja. Masakri, palež i protjerivanja obilježili su okupirana mjesta, a tisuće ljudi bile su prisiljene napustiti svoje domove. U samom Sisku, grad je bio pod stalnim napadima, a život je bio sveden na preživljavanje pod granatama i u skloništima.
Suđenja hrvatskim generalima i nejednaka pravda
No, rat je ostavio i tamnu sjenu na hrvatskoj strani. Dok su branitelji ginuli za slobodu, istodobno su se događali i zločini nad civilima srpske nacionalnosti. U Sisku i okolici ubijeno je ili nestalo oko stotinu Srba, što je kasnije postalo predmetom istraga i suđenja. Đuro Brodarac, kao zapovjednik, bio je optužen zbog zapovjedne odgovornosti, ali njegova smrt u pritvoru 13. srpnja 2011. ostavila je mnoga pitanja bez odgovora. Njegova godišnjica smrti i danas se obilježava uz prisjećanje na njegov doprinos, ali i kontroverze koje su pratile posljednje dane njegova života.
Nakon rata, Hrvatska je bila suočena s teškim pitanjem pravde. Brojni hrvatski branitelji, uključujući i najviše generale, našli su se pred sudovima – neki pred domaćim, a neki pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu. Generali Ante Gotovina, Mladen Markač, Ivan Čermak, Rahim Ademi, Mirko Norac i Branimir Glavaš samo su neki od njih. Gotovina i Markač, nakon dugih procesa, oslobođeni su svih optužbi, dok su drugi, poput Norca i Glavaša, osuđeni pred hrvatskim sudovima. Izručenja Haagu bila su bolna rana za mnoge branitelje i njihove obitelji, ali i za cijelo društvo koje je tražilo ravnotežu između pravde i zahvalnosti.
S druge strane, broj presuđenih srpskih ratnih zločinaca znatno je manji u odnosu na počinjene zločine. Tek su pojedinci, poput Jovice Stanišića i Franka Simatovića, osuđeni na višegodišnje kazne zbog zločina nad Hrvatima i drugim nesrbima. Mnogi su ostali nedodirljivi, a žrtve i danas iščekuju pravdu koja predugo izostaje.
Zašto je tome tako? Hrvatska je, kao mlada država, bila pod snažnim međunarodnim pritiscima da procesuira vlastite zločine i surađuje s Haagom, što je bio i uvjet za europske integracije. Istodobno, političke okolnosti i zaštita osumnjičenih u Srbiji i Republici Srpskoj otežavale su izručenja i suđenja srpskim zločincima. Ta nejednakost u procesuiranju i danas izaziva gorčinu među hrvatskim braniteljima i obiteljima žrtava, ali i podsjeća koliko je teško graditi pravedan mir na ruševinama rata.
Priča o žrtvi, hrabrosti i nadi
Priča o Đuri Brodarcu i obrani Siska nije samo priča o ratu, već i o ljudima koji su, unatoč svemu, ostali uspravni. To je priča o žrtvi, hrabrosti i boli, ali i o nadi da će istina i pravda, koliko god sporo dolazile, jednog dana biti priznate svima koji su dali svoj život za slobodu.
